StartBiH,
26.3.2002, br. 86, god. V, (str. 59-63)
(Razgovarao: Selvedin Avdić)
Senad Hadžimusić Teno jedina je autohtona
bosanska underground figura. Iako oduvijek medijski marginaliziran, od 1983,
kada je osnovao svoj bend SCH, uspio je izgraditi svojevrstan kulturni
fenomen. Nakon devet nosača zvuka, Teno tvrdi da mu ne bi smetalo kada bi
SCH napokon postao mainstream band. Njihov novi album "Vril" bio je povod za
naš razgovor, ali je s Tenom nemoguće razgovarati a da se politika ne
uvuče u komunikaciju.
Album "Gentle Art Of Firing" objavljen je još 1995.
godine. Odmah nakon objavljivanja otišli ste u Prag i od tada niko više nije
čuo za SCH... Kako nazivate svoj boravak u inostranstvu - odmorom,
kreativnom izolacijom?
- Imao sam jak razlog što sam izašao, bio sam na liječenju. Bilo je
tu i drugih razloga, ali kada je prestalo liječenje, ostali razlozi nisu
bili dovoljno jaki da bih ostao tamo...
U Pragu ste objavili i zbirku pjesama?
- Da, ali bez obzira na to, mogu reći da sam te četiri godine
boravka pauzirao.
U Sarajevu ste već tri godine, a ne učestvujete u
takozvanom javnom životu. Zašto?
- Jednostavno zato što nije bilo benda. A i stvari,
jednostavno, nisu iste, to svako zna. Ni atmosfera, ni ljudi, ni uvjeti za
rad... Ništa nije isto. Nema onog nekadašnjeg naboja... Stanje duha je
očajno. Žao mi je što je tako. Mada ja nikada nisam ni vjerovao u te
duhove poput priča o sarajevskom duhu. U krajnjem slučaju, ako je taj
duh i postojao, meni se nije sviđao. Ja znam nekoliko pojedinaca koji su
sasvim u redu, koji možda u budućnosti mogu postaviti temelje nekom novom
bosanskom duhu. Ali treba biti realan, sve je to slabo. Ako se pomjerite malo iz
Sarajeva, makar bogdu, još bolje osjetite koliko su Sarajevo i Bosna samo nama
važni.
U
jednom interviewu, nakon objavljivanja albuma "Gentle Art Of Firing",
izjavili ste da budućnost Bosne leži u islamskoj duši i germanskoj kičmi. Šta je sada izlaz?
- Znate u čemu je fol... To je stara teza da
Bošnjaci imaju dvije duše, zapadnu i istočnu. U suštini, ja to ne volim,
to je nekakva šizofrenija, to zbunjuje narod, ljudi nisu načisto šta su. S
obzirom na to da su se okolnosti promijenile, ne bih pretjerivao sa islamom u
toj definiciji. Germanski princip
podrazumijeva organizaciju. Germanski se može prevesti i kao evropski, s tim
što su, unutar tog evropskog, upravo germanski narodi postigli najveći
stupanj organiziranosti. U tom smislu se treba na njih ugledati. Islamski princip podrazumijeva
svojevrsnu duhovnu nadgradnju. Znam da se ovo što ću reći neće
svidjeti mnogima, ali mislim da je došlo vrijeme da se počne razmišljati i
razgovarati o mogućnostima, da tako kažem, protestantizacije islama u
Bosni. Ne vjerujem da će do toga doći uskoro, jer su otpori veliki,
ali će se u budućnosti naši ljudi morati suočiti s teškim
odlukama kada je u pitanju definiranje nekih suštinskih elemenata našeg
bića. Ukoliko se ta odluka ne donese, moguće je naše daljnje propadanje
unutar atmosfere permanentnog antagonizma sa zapadnim svijetom. Bošnjaci su
evropski narod i tu činjenicu ne treba potcjenjivati.
Još 1990. godine, po izlasku albuma "During Wartime", u novinama se
pisalo da ste vi politički vizionar. Čak su kritičari pisali da
se na tom albumu može osjetiti atmosfera nekakvih kantonskih ratova. A SCH je u
to vrijeme dobio i etiketu "future noise"?
- Pa, ne znam... Volio bih da su se stvari odigravale drugačije, da
nismo morali imati atmosferu kantonskih ratova, bilo kakvih ratova, zla... U
najnovijem izdanju benda distancirao sam se od toga i potpuno prešao u sferu
estetskog, dotičući se politike tek indirektno. Politika uvijek
postoji, ali s albumom "White Music", koji je izašao u Zagrebu pred sami rat, završena
je SCH priča o politici. Mislim da sam se morao distancirati, suviše sam
se uprljao time.
Na
promociji albuma "Gentle Art Of Firing" rekli ste da je to muzika za mir u BiH?
- Ne baš tako. Rekao sam da je to album koji će, kada za trideset
godina ovdje bude mir - pod mirom sam mislio na neko cool stanje, imati svog
smisla. Nisam htio reći da će se takva muzika svirati, nego da
će se ljudi moći dovoljno opustiti da slušaju takvu muziku.
Sa svakim novim albumom SCH na izvjestan način mijenja zvuk i
tako daje standard bh. undergroundu. Kamo stremite s novim albumom "Vril"?
- Što se tiče zvuka, može se reći da je sve isto kao i kod
starog SCH zvuka, samo što su korištena druga sredstva. Pošto je novo vrijeme,
nema potrebe da se umaramo starim načinom, da imamo neki teretni bend od
pet, šest članova, pazimo na međuljudske odnose... Sada se više bavim
elektronikom...
Postoji teza da kompjuteri omogućavaju da čovjek više ne
provodi užasno mnogo vremena na vježbanju. Sada može mnogo više da istražuje muziku?
- Pa da, to je pravo olakšanje. Jedna od najgorih stvari koje se
dešavaju grupama jesu upravo međuljudski odnosi. Ja sam jedno vrijeme imao
sreću da radim s izuzetno snažnim ličnostima, pa smo mogli raditi.
Ali sada nema kadrova ni za šta, pa tako ni za muziku, mislim na ljude koji
misle na isti način, pa sam skontao da pravim muziku s jednim ili dva
čovjeka, uz pomoć te tehnologije. Tako je to, u suštini, elektronika. Ali
vrlo uvjetno rečeno jer su i dalje prisutni mistika i dramatičnost
koje je SCH uvijek imao. Ima fanova koji uvijek traže stari zvuk, ali ako neko
bude zakerao oko elektronike, to je njegov problem.
Dakle,
to nije više onaj gitarski noise?
- Ima tu noisea, ali ne mora se on nužno gitarom izvoditi.
Pratite
li domaću muzičku scenu, postoji li išta vrijedno pomena?
- Ako to nije prepotentno, ja sam uvijek bio skeptičan prema toj
sarajevskoj sceni, od pamtivijeka, a sada je još gore stanje. Slabo koga mogu
izdvojiti, pa radije ne bih ni izdvajao.
Opstali
ste kao jedina autohtona bosanska underground figura, mnogi drugi su
"izgorjeli"?
- Volio bih da je tako...
Čemu
to zahvaljujete?
- Šta ja znam, mislim da je to zbog tog nekog garda, beskompromisnosti i
tog nekog imagea iskrenosti i istinitosti. Možda je to, pojma nemam.
Jednom
ste rekli da samo politički osviješten čovjek može biti umjetnik?
- To je bilo davno... Ja sam milion boljih stvari rekao, onako privatno,
ali u novinama nikada nisam mogao da ih objasnim. Možda da ne bi bilo nesretnih
konotacija i tumačenja... Ma to je jako teška tema, ovaj razgovor bi
trebao da malo zabavi Ijude.
Još
1988. godine SCH je osnovao alternatlvnu političku organizaciju "Prva
faza"?
- Zaboravimo je! To je bilo dobro iskustvo, ali smo
skontali da za to treba imati jake Ijude ili pare. Mi nismo imali novca. Tada
sam konačno i shvatio da se politikom ne treba baviti, da je to
malograđanski, vulgarno i ispod nivoa umjetnika. Treba misliti, isfurati
politički stav na neki estetičan način, to stvara mnogo ugodniju
poziciju nego da se tim baviš dnevnopoIitički. Te 1988. smo osjećali
da nastupa jaka društvena kriza, mislili smo da se nešto može uraditi unutar
tadašnje omladinske organizacije. ŽeIjeli smo ponuditi svoje ideje, jer su oni
već imali masu. Međutim, bio je to toliki down da neću ni da se sjećam toga. lz ove perspektive,
sve je to bilo jako naivno...
Kaže
se da se iz jedne društvene napetosti javija jak kreativni naboj. Šta se ovdje
dogodilo, ima li tog naboja?
- Može se reći da smo mi u bendu tako razmišljali, zaista smo
mislili da će se stvari nakon rata radikalno promijeniti nabolje. To smo
mislili sve do proljeća 1994. godine, kad smo ustanovili da neće biti
tako. Tada smo shvatili da nema smisla poginuti za jednu takvu ideju.
Kreativnog naboja nema zbog toga što rat nije dobijen, sva konfuzija je nastala
baš zbog toga i sva današnja konfuzija je iz istog razloga, sva loša atmosfera...
Dakle,
nova kreativnost se može očekivati tek kada se smiri konfuzija?
- Ta konfuzija ima više nivoa. Govorio sam, u prvom redu, o konfuziji
naroda kojeg neprestano zbunjuju vođe. To zbunjivanje traje i danas.
Drugo, u Bosni ništa nije jasno, politika se nameće kao nejasna stvar.
Naprosto, mislim da se to zadugo neće promijeniti, baš sam
pesimističan po tom pitanju, iako sam relativno optimistična osoba. A
volio bih da se to brzo desi, da se pojave stvari koje mogu zadovoljiti
čovjeka. Ja tada ništa ne bih radio, samo bih konzumirao. Kako smo samo
bili navini... Mislili smo da će revolucija, koja je trebala uslijediti
nakon oslobodilačkog rata, dovesti do višeg nivoa svijesti i kulture.
Naprotiv, desilo se naopako. Ustvari, da sam ja zaista bio pametan, ne bih se
uopće trebao baviti ovim, ne bih trebao izdavati album. Ali jednostavno
osjećam da mi je dužnost da to uradim.
Postoji
li način da se ubrza smirivanje konfuzije?
- Kada smo (ranih osamdesetih) davali ime bendu,
odlučili smo se za "SCH", što je shizofrenija,
mislili smo, jebiga, društvo ne priznaje i ne preuzima odgovornost za svoje
bolesno stanje, pa kad je tako, mi ćemo reći da smo bolesni. Što je najgore, ludilo koje je eksplodiralo deset
godina kasnije potvrdilo je da smo bili apsolutno u pravu, da je društvo bilo
bolesno, da su tzv. normalni ljudi s kravatama, koji su važili za ugledne
građane, bili potpuno ludi. Mene nervira što i dalje ne postoji spoznaja o
toj bolesti. Zbog toga su pojedinci, poput Tanovića, samo incidenti, oni
ništa ne mogu promijeniti. Ja bih volio da se javno obznani kako je društvo
bolesno, pa da se počne brzo djelovati. Nažalost, sve se to postiže
političkim putem, a ja takvu političku snagu ne vidim.
Dakle,
svi bh. uspjesi rezultat su incidenta?
- Da, ništa nije organizirano, a organizacija je osnova svega. Ako se
dobro organiziraš, možeš i rat dobiti, bez obzira što si tanak s oružjem.
Šta je "Vril"?
- Postoji
nekoliko značenja. Prvo je da je to jezik naroda koji je, navodno, nekada naseljavao Atlantidu, potopljeni kontinent.
Onda, smatra se da postoji
svojevrsna kosmička energija vril u
svakoj živoj i neživoj kreaciji, koja je jako važna ako čovjek umije da je
osvoji i njom manipulira. Vril je,
takođe, okultističko tajno društvo koje je djelovalo u Njemačkoj
između 1919. i 1945, a najaktivnije je bilo tridesetih godina, u vrijeme
uspona nacizma. Postoje određene indicije da je iz tog kruga vjerovatno
izašao i sam Hitler, kao neko ko je podučavan kako da manipulira vril energijom, te postane dovoljno snažan i sugestivan da može manipulirati
masama. To tajno društvo je razrađivalo neke morbidne ideje i bavilo se vrlo interesantnim stvarima, imali su
čak i planove i nacrte za izgradnju letećih tanjira. Neprestano su
eksperimentirali na polju levitacije i alternatvnih tipova energije, koja se ne
bi bazirala na termodinamičkim principima. Ali njihova najbizarnija ideja
je svakako izgradnja vremeplova, vremenske
mašine. Zvuči možda smiješno, ali ja sam utrošio dosta vremena da bih
se pobliže upoznao s tim. Oni su zaista ozbiljno pristupili izgradnji takve
jedne skalamerije, ali, s obzirom da su vremenom izgubili neophodnu materijalnu
potporu države, odustali su od svojih planova i prekinuli istraživanja. U
svakom slučaju, povijesno je neosporna njihova uloga u razvoju raketnih
tehnologija. Sve je to djelovalo vrlo inspirativno na mene tokom pripreme
materijala za novi album.