StartBiH, 26.3.2002, br. 86, god. V,  (str. 59-63)

(Razgovarao: Selvedin Avdić)

 

 

Senad Hadžimusić Teno jedina je autohtona bosanska underground figura. Iako oduvijek medijski marginaliziran, od 1983, kada je osnovao svoj bend SCH, uspio je izgraditi svojevrstan kulturni fenomen. Nakon devet nosača zvuka, Teno tvrdi da mu ne bi smetalo kada bi SCH napokon postao mainstream band. Njihov novi album "Vril" bio je povod za naš razgovor, ali je s Tenom nemoguće razgovarati a da se politika ne uvuče u komunikaciju.

 

 

Album "Gentle Art Of Firing" objavljen je još 1995. godine. Odmah nakon objavljivanja otišli ste u Prag i od tada niko više nije čuo za SCH... Kako nazivate svoj boravak u inostranstvu - odmorom, kreativnom izolacijom?

 

- Imao sam jak razlog što sam izašao, bio sam na liječenju. Bilo je tu i drugih razloga, ali kada je prestalo liječenje, ostali razlozi nisu bili dovoljno jaki da bih ostao tamo...

 

U Pragu ste objavili i zbirku pjesama?

 

- Da, ali bez obzira na to, mogu reći da sam te četiri godine boravka pauzirao.

 

U Sarajevu ste već tri godine, a ne učestvujete u takozvanom javnom životu. Zašto?

 

- Jednostavno zato što nije bilo benda. A i stvari, jednostavno, nisu iste, to svako zna. Ni atmosfera, ni ljudi, ni uvjeti za rad... Ništa nije isto. Nema onog nekadašnjeg naboja... Stanje duha je očajno. Žao mi je što je tako. Mada ja nikada nisam ni vjerovao u te duhove poput priča o sarajevskom duhu. U krajnjem slučaju, ako je taj duh i postojao, meni se nije sviđao. Ja znam nekoliko pojedinaca koji su sasvim u redu, koji možda u budućnosti mogu postaviti temelje nekom novom bosanskom duhu. Ali treba biti realan, sve je to slabo. Ako se pomjerite malo iz Sarajeva, makar bogdu, još bolje osjetite koliko su Sarajevo i Bosna samo nama važni.

 

U jednom interviewu, nakon objavljivanja albuma "Gentle Art Of Firing", izjavili ste da budućnost Bosne leži u islamskoj duši i germanskoj kičmi. Šta je sada izlaz?

 

- Znate u čemu je fol... To je stara teza da Bošnjaci imaju dvije duše, zapadnu i istočnu. U suštini, ja to ne volim, to je nekakva šizofrenija, to zbunjuje narod, ljudi nisu načisto šta su. S obzirom na to da su se okolnosti promijenile, ne bih pretjerivao sa islamom u toj definiciji. Germanski princip podrazumijeva organizaciju. Germanski se može prevesti i kao evropski, s tim što su, unutar tog evropskog, upravo germanski narodi postigli najveći stupanj organiziranosti. U tom smislu se treba na njih ugledati. Islamski princip podrazumijeva svojevrsnu duhovnu nadgradnju. Znam da se ovo što ću reći neće svidjeti mnogima, ali mislim da je došlo vrijeme da se počne razmišljati i razgovarati o mogućnostima, da tako kažem, protestantizacije islama u Bosni. Ne vjerujem da će do toga doći uskoro, jer su otpori veliki, ali će se u budućnosti naši ljudi morati suočiti s teškim odlukama kada je u pitanju definiranje nekih suštinskih elemenata našeg bića. Ukoliko se ta odluka ne donese, moguće je naše daljnje propadanje unutar atmosfere permanentnog antagonizma sa zapadnim svijetom. Bošnjaci su evropski narod i tu činjenicu ne treba potcjenjivati.

 

Još 1990. godine, po izlasku albuma "During Wartime", u novinama se pisalo da ste vi politički vizionar. Čak su kritičari pisali da se na tom albumu može osjetiti atmosfera nekakvih kantonskih ratova. A SCH je u to vrijeme dobio i etiketu "future noise"?

 

- Pa, ne znam... Volio bih da su se stvari odigravale drugačije, da nismo morali imati atmosferu kantonskih ratova, bilo kakvih ratova, zla... U najnovijem izdanju benda distancirao sam se od toga i potpuno prešao u sferu estetskog, dotičući se politike tek indirektno. Politika uvijek postoji, ali s albumom "White Music", koji je izašao u Zagrebu pred sami rat, završena je SCH priča o politici. Mislim da sam se morao distancirati, suviše sam se uprljao time.

 

Na promociji albuma "Gentle Art Of Firing" rekli ste da je to muzika za mir u BiH?

 

- Ne baš tako. Rekao sam da je to album koji će, kada za trideset godina ovdje bude mir - pod mirom sam mislio na neko cool stanje, imati svog smisla. Nisam htio reći da će se takva muzika svirati, nego da će se ljudi moći dovoljno opustiti da slušaju takvu muziku.

 

Sa svakim novim albumom SCH na izvjestan način mijenja zvuk i tako daje standard bh. undergroundu. Kamo stremite s novim albumom "Vril"?

 

- Što se tiče zvuka, može se reći da je sve isto kao i kod starog SCH zvuka, samo što su korištena druga sredstva. Pošto je novo vrijeme, nema potrebe da se umaramo starim načinom, da imamo neki teretni bend od pet, šest članova, pazimo na međuljudske odnose... Sada se više bavim elektronikom...

 

Postoji teza da kompjuteri omogućavaju da čovjek više ne provodi užasno mnogo vremena na vježbanju. Sada može mnogo više da istražuje muziku?

 

- Pa da, to je pravo olakšanje. Jedna od najgorih stvari koje se dešavaju grupama jesu upravo međuljudski odnosi. Ja sam jedno vrijeme imao sreću da radim s izuzetno snažnim ličnostima, pa smo mogli raditi. Ali sada nema kadrova ni za šta, pa tako ni za muziku, mislim na ljude koji misle na isti način, pa sam skontao da pravim muziku s jednim ili dva čovjeka, uz pomoć te tehnologije. Tako je to, u suštini, elektronika. Ali vrlo uvjetno rečeno jer su i dalje prisutni mistika i dramatičnost koje je SCH uvijek imao. Ima fanova koji uvijek traže stari zvuk, ali ako neko bude zakerao oko elektronike, to je njegov problem.

 

Dakle, to nije više onaj gitarski noise?

 

- Ima tu noisea, ali ne mora se on nužno gitarom izvoditi.

 

Pratite li domaću muzičku scenu, postoji li išta vrijedno pomena?

 

- Ako to nije prepotentno, ja sam uvijek bio skeptičan prema toj sarajevskoj sceni, od pamtivijeka, a sada je još gore stanje. Slabo koga mogu izdvojiti, pa radije ne bih ni izdvajao.

 

Opstali ste kao jedina autohtona bosanska underground figura, mnogi drugi su "izgorjeli"?

 

- Volio bih da je tako...

 

Čemu to zahvaljujete?

 

- Šta ja znam, mislim da je to zbog tog nekog garda, beskompromisnosti i tog nekog imagea iskrenosti i istinitosti. Možda je to, pojma nemam.

 

Jednom ste rekli da samo politički osviješten čovjek može biti umjetnik?

 

- To je bilo davno... Ja sam milion boljih stvari rekao, onako privatno, ali u novinama nikada nisam mogao da ih objasnim. Možda da ne bi bilo nesretnih konotacija i tumačenja... Ma to je jako teška tema, ovaj razgovor bi trebao da malo zabavi Ijude.

 

Još 1988. godine SCH je osnovao alternatlvnu političku organizaciju "Prva faza"?

 

- Zaboravimo je! To je bilo dobro iskustvo, ali smo skontali da za to treba imati jake Ijude ili pare. Mi nismo imali novca. Tada sam konačno i shvatio da se politikom ne treba baviti, da je to malograđanski, vulgarno i ispod nivoa umjetnika. Treba misliti, isfurati politički stav na neki estetičan način, to stvara mnogo ugodniju poziciju nego da se tim baviš dnevnopoIitički. Te 1988. smo osjećali da nastupa jaka društvena kriza, mislili smo da se nešto može uraditi unutar tadašnje omladinske organizacije. ŽeIjeli smo ponuditi svoje ideje, jer su oni već imali masu. Međutim, bio je to toliki down  da neću ni da se sjećam toga. lz ove perspektive, sve je to bilo jako naivno...

 

Kaže se da se iz jedne društvene napetosti javija jak kreativni naboj. Šta se ovdje dogodilo, ima li tog naboja?

 

- Može se reći da smo mi u bendu tako razmišljali, zaista smo mislili da će se stvari nakon rata radikalno promijeniti nabolje. To smo mislili sve do proljeća 1994. godine, kad smo ustanovili da neće biti tako. Tada smo shvatili da nema smisla poginuti za jednu takvu ideju. Kreativnog naboja nema zbog toga što rat nije dobijen, sva konfuzija je nastala baš zbog toga i sva današnja konfuzija je iz istog razloga, sva loša atmosfera...

 

Dakle, nova kreativnost se može očekivati tek kada se smiri konfuzija?

 

- Ta konfuzija ima više nivoa. Govorio sam, u prvom redu, o konfuziji naroda kojeg neprestano zbunjuju vođe. To zbunjivanje traje i danas. Drugo, u Bosni ništa nije jasno, politika se nameće kao nejasna stvar. Naprosto, mislim da se to zadugo neće promijeniti, baš sam pesimističan po tom pitanju, iako sam relativno optimistična osoba. A volio bih da se to brzo desi, da se pojave stvari koje mogu zadovoljiti čovjeka. Ja tada ništa ne bih radio, samo bih konzumirao. Kako smo samo bili navini... Mislili smo da će revolucija, koja je trebala uslijediti nakon oslobodilačkog rata, dovesti do višeg nivoa svijesti i kulture. Naprotiv, desilo se naopako. Ustvari, da sam ja zaista bio pametan, ne bih se uopće trebao baviti ovim, ne bih trebao izdavati album. Ali jednostavno osjećam da mi je dužnost da to uradim. 

 

Postoji li način da se ubrza smirivanje konfuzije?

 

- Kada smo (ranih osamdesetih) davali ime bendu, odlučili smo se za "SCH", što je shizofrenija, mislili smo, jebiga, društvo ne priznaje i ne preuzima odgovornost za svoje bolesno stanje, pa kad je tako, mi ćemo reći da smo bolesni. Što je najgore, ludilo koje je eksplodiralo deset godina kasnije potvrdilo je da smo bili apsolutno u pravu, da je društvo bilo bolesno, da su tzv. normalni ljudi s kravatama, koji su važili za ugledne građane, bili potpuno ludi. Mene nervira što i dalje ne postoji spoznaja o toj bolesti. Zbog toga su pojedinci, poput Tanovića, samo incidenti, oni ništa ne mogu promijeniti. Ja bih volio da se javno obznani kako je društvo bolesno, pa da se počne brzo djelovati. Nažalost, sve se to postiže političkim putem, a ja takvu političku snagu ne vidim.

 

Dakle, svi bh. uspjesi rezultat su incidenta?

 

- Da, ništa nije organizirano, a organizacija je osnova svega. Ako se dobro organiziraš, možeš i rat dobiti, bez obzira što si tanak s oružjem.

 

Šta je "Vril"?

- Postoji nekoliko značenja. Prvo je da je to jezik naroda koji je, navodno, nekada naseljavao Atlantidu, potopljeni kontinent. Onda, smatra se da postoji svojevrsna kosmička energija vril  u svakoj živoj i neživoj kreaciji, koja je jako važna ako čovjek umije da je osvoji i njom manipulira. Vril  je, takođe, okultističko tajno društvo koje je djelovalo u Njemačkoj između 1919. i 1945, a najaktivnije je bilo tridesetih godina, u vrijeme uspona nacizma. Postoje određene indicije da je iz tog kruga vjerovatno izašao i sam Hitler, kao neko ko je podučavan kako da manipulira vril energijom, te postane dovoljno snažan i sugestivan da može manipulirati masama. To tajno društvo je razrađivalo neke morbidne ideje i bavilo se vrlo interesantnim stvarima, imali su čak i planove i nacrte za izgradnju letećih tanjira. Neprestano su eksperimentirali na polju levitacije i alternatvnih tipova energije, koja se ne bi bazirala na termodinamičkim principima. Ali njihova najbizarnija ideja je svakako izgradnja vremeplova, vremenske mašine. Zvuči možda smiješno, ali ja sam utrošio dosta vremena da bih se pobliže upoznao s tim. Oni su zaista ozbiljno pristupili izgradnji takve jedne skalamerije, ali, s obzirom da su vremenom izgubili neophodnu materijalnu potporu države, odustali su od svojih planova i prekinuli istraživanja. U svakom slučaju, povijesno je neosporna njihova uloga u razvoju raketnih tehnologija. Sve je to djelovalo vrlo inspirativno na mene tokom pripreme materijala za novi album.