Taj tekst nije moj već Azrin. Stoga neću pokušati tumačiti tekst već je bolje pogledati prijevod teksta, mada to neće izgledati tako lijepo kao na njemačkom:

Žeravica (Glut)
(prijevod s njemačkog)

Žarko svjetlo mi izgara oči
Ne može tamu u meni da osvijetli
Vjetar mi smrzava sve moje kosti
Grije me samo misao o tebi

U tamnim tunelima u tamnim ulicama
Vidiš samo bijedu i ravnodušnost
Svako je svakom stranac pa i sebi
Moje srce tinja samo za tebe

Guram se kroz gomilu ljudi
Neki nose na licu pogled ispunjen mržnjom
Ko zna sta ih sve to muči
Moje srce je toplo i u groznici za tobom

U tamnim tunelima u tamnim ulicama
Vidiš samo bijedu i ravnodušnost
Svako je svakom stranac pa i sebi
Moje srce tinja samo za tebe

Pa jest da sam se poželio gitare u nekoj mjeri. Ali bilo je gitare i ranije, ako bolje preslušaš albume Dance, Deluge and After, pa i druge, ima tamo stvarki gdje gitara guli sve vrijeme. Ali priznajem, ovdje je zvuk drugačiji. Ustvari, bio sam se uželio novih kompozicija jer je od zadnjeg albuma bilo prošlo skoro 4 godine. Imao sam privatnih problema i nije mi bilo do svirke. Sad je sve ok.

U jednom trenutku sam osjećao da mi se svira ovo i tako sam to uradio. Nije bilo nekog plana. Čisto sviraš to što ti je merak u datom momentu.

Pa sad, da li to možemo zvati "progresivnim rockom", ne znam. Ja to nisam vidio tako. Tamo ima elemenata koji su daleko "moderniji" od onog nekadašnjeg prog-rocka, elemenata koji se čak nisu niti koristili u toj muzici u to vrijeme (sedamdesete). Ali nije bitno. Meni ne smeta da se i takva etiketa zalijepi na ovu stvarku. Ja čak ni Crimsone ne doživljavam kao prog ili simfo. Oni su mnogo više i njihova muzika je nekako trajnija od samog žanra. I da, to je kao neka posveta Crimsonima. Jedan moj prijatelj ovako je opisao njegov dojam u vezi ove stvarke:
"...u ovim prvim utiscima, zahvatila me dobro ova posvećena Crimsonima, koja je baš fina demonstracija kako muzičar daje hommage drugim mizičarima. Mislim da ni Frippu ne bi smetalo da je on potpiše. A, opet, naravno, nije tek 'kloniranje' Crimsona. Već si, ajde da kažemo tako, 'Crimson fazon' isprocesirao kroz 'SCH fazon'."
Otprilike to je to. Dobro rečeno. Čuj, ima nešto u toj mojoj izvedbi (ali ne samo te stvarke), kako da kažem, nešto zastrašujuće i drugačije od svega što ovaj nemuzikalni narod ovdje uopće može pojmiti (a kamoli proizvesti). Nešto što malo ljudi razumije, pa izgleda logično da takvo što nije (opće)prihvatljivo, ne? To što rekoh izgleda ko neko "pederisanje", ali kako godine i decenije prolaze, upravo tako mi se čini.

Pa zato što su mi ove dvije drage. Ima i drugih koje su mi i draže, ali ovaj put sam odabrao ove. To je čisto trenutak. K tomu mi je simpa š'o ovu drugu skoro niko ne zna, he he. Odnosno, zna je neki manji broj ljudi od struke.

Bila je ideja da cijeli album ide u ovom stilu, obrade klasike, ali odustao sam od toga. I ne samo zbog činjenice da su to i drugi radili.

U mojim stvarkama sam skoro uvijek, recimo, introvertan (introspektivan), što je skoro dijametralno suprotno od mene samog i moje naravi u svakodnevnom životu. Ovdje, na ovoj pjesmi sam mjestimice bio i više nego introvertan. Skoro intiman. Bio sam pod utjecajem stvari koje su mi se u zadnje vrijeme u životu desile i kroz te dogadjaje sam nanovo procijenio neke bliske ljude i tzv. fanove. I jedan od dojmova je da je zaista mali broj ljudi spremnih biti "pri ruci" u teškim momentima, a sve vrijeme se grade kao da bi dali "bubreg" za tebe, ha ha ha. I da su tu zato što imaš dobru zikaču i što je s tobom ko neki fun i što si u nekoj mjeri poznat. Pitam se šta bi bilo da uopće nisam radio tu muziku u životu, da li bi iko od njih još postojao. Bi, jedan mali broj pravih bi postojao. Ostalo nabij...

Ma vraga mi godi. Godi mi samo što sam tako dugo izdržao na zadanom putu. A volio bih da sve vrvi od alternative. Ustvari, batalimo alternativu. Da sve vrvi od "pravih" umjetnika. I meni bi bilo daleko lakše. I sam znaš u kakvom vremenu živimo i kako se sve srozalo. Ima svakodnevno sto stvari koje te mogu iznervirati da popizdiš. Ne možeš da shvatiš gdje živiš. Ali ja se u principu ne žalim. Moje je da radim dok mi se radi. Ako nešto od toga ostane, fino, a ako ne, nije ni važno. Ima puno važnijih stvari na oba svijeta od ovoga što radim i što rade drugi. Ultimativna kreacija je daleko iznad, izvan ljudske sposobnosti poimanja i spoznaje. O njoj možemo samo slutiti.

Pa razlozi su trivijalni. Nemaš kome svirati, nemaš volje organizirati stvari i dolaziti u kontakt sa raznim karakterima koji te živciraju, lijen si... A i kome to treba. Sjećam se, prije rata smo znali polijepiti 50-tak plakata pa nam na gig dodje 300 ljudi. A za naš posljednji nastup ovdje (2006) smo isturili 1000 plakata i bila je reklama na tv-u i radiju i bilo je jedva 70 ljudi u CDA. Nešto se duboko promijenilo i ne želim misliti šta je to. Jest da je i naš zvuk dosta radikalan i da u ovom konzumerskom ambijentu nije baš "in", ali nije to jedino. Mogao bih namišljati šta je u pitanju, ali mi je mrsko. Nas nema ne samo na koncertima, već nas nema više ni u medijima. Niti se trudimo tamo biti. Mislim, ako SCH muzika vrijedi jednog dana će to isplivati. U neko sretnije doba možda. Ako ne, nema veze. Nemamo se čega stidjeti, je li tako?! Radili smo pošteno.

Ne bih ulazio u to ko će na kraju zaista biti na gubitku, mi ili drugi oko nas. Lijepo je razumjeti muziku, razumjeti sve te fine stvari i ponekad zasvirati nešto za humanoide.

Neki diskovi se prodaju u Buybook-u, a ovaj zadnji i neki drugi su dostupni samo kod mene i mogu se bez problema poručiti. O narudžbama detaljno na našoj web stranici.

       Nazad na SCH Intervjue