A: SCH je jedan od najstarijih alternativnih bendova BiH, ako ne i najstariji. Svojom muzikom ste uticali na rad mnogih, ali pretpostavljam da su i drugi uticali na vaš rad. Ko, sa strane ali i naše scene, je najviše uticao na vaš rad?

Teno: Sa naše scene nije utjecao niko. Što se pak tiče utjecaja sa strane, najveći utjecaj su imali njemački bandovi kao i njemačka muzička i općenito kulturna tradicija.

A: Šta predstavlja skraćenica SCH?

T: Ništa. Nekad je to bila skraćenica za šizofreniju, ali već odavno to ne koristimo.

A: Kako gledate na stanje na alternativnoj sceni u BiH danas?

T: Alternativa u Bosni je uvijek bila tanka, ali je nakon rata potpuno crkla. Ima par bandova, ali oni ništ' ne predstavljaju. Danas je došlo do toga da je dobro kad je band makar malo drugačiji i da ne svira narodnjake ili zabavnjake. Ili seljački rock poput Knock Out-a ili Irine Kapetanović i to je već napredak. I stvarno je tako. Osamdesetih godina je bila druga atmosfera. Mnogo ljudi se furalo na "dobru" glazbu, ali toga više ovdje nema. Ima, ali jako malo. Nešto se globalno promijenilo i alternativa, ako je uopće ima u nekim sitnim elementima, se sasvim preselila na marginu. Ali SCH i nije klasičan alter-band. Mi smo to nekako još davno nadišli i zbog toga je moguće da još postojimo. SCH je više od običnog alter-banda. SCH je naprosto institucija. Mi i nismo previše orjentirani na Bosnu, pa čak ne ni na bivšu Jugoslaviju. Ne sviramo puno, ali kad sviramo, to su kvalitetne stacije, ne? Nema potrebe puno svirati u Bosni. To za nas više nije nikakav izazov. Evropa, to da. To još uvijek predstavlja neki izazov.

A: Na albumu "Vril" primjetan je i uticaj elektronike na vaš rad. Šta znači "Vril" i kako, tj. kada je došlo do (većeg) uticaja elektronike?

T: Vril je tajno njemačko društvo sa početka/sredine 20-og stoljeća. Vril je jezik ljudi koji su nekad živjeli na Atlantidi, potopljenom kontinentu. Jezik Hyperboreanaca. Vril je univerzalna kozmička energija. Glede elektronike ovako: Kad sam odlučio ponovo pokrenuti SCH nakon sedam godina pauze, odlučio sam da zvuk u formalnom smislu ne bude isti kao nekad. Smislio sam da novi album bude elektronika. Inače, elektroniku sam intenzivno furao od kraja '95. godine, kada sam otišao u Prag, pa sljedećih 5 godina. Ovaj album je u elektronika folu. To pak ne znači da će svaki sljedeći biti takav. Može biti i nešto drugo. Ili možda miješano, što da ne. Nisam zatvoren u stilove. Najvažnija mi je suština stvari. Forma manje-više.

A: Koja svirka vam je ostala u sjećanju kao posebna?

T: Bilo je više dobrih svirki. Dobar je bio koncert u CDA 1988. godine. To je bio težak, tvrd nastup, ali i jedinstven u neku ruku. Dobar je bio i naš nastup na Novom Rock-u u Ljubljani 1987. godine. Ovaj zadnji u Ženevi je također bio grom. Bilo ih je još, ali dovoljno je ovo što spomenuh.

A: Kakvi su planovi za budućnost? Koncerti ili studijski rad - ili oboje?

T: Prije svega studijski rad. Ja volim komponirati i to me još uvijek pali. Ali bit će i nastupa "uživo". Ne možda onoliko kao nekad, ali bit će ih.

A: Možemo li se nadati novom albumu?

T: Svakako.

A: Veoma često se SCH povezuje sa politikom. Album During Wartime se danas posmatra kao neka vrsta proročanstva. Koliko može jedna takva vizija uticati na osvještavanje ljudi?

T: Malo. Odnosno, uz veću podršku medija, moglo bi se očekivati i više utjecaja. Ustvari, naša muzika je upućena na pojedince, jake individue i možda se nešto malo može na njih utjecati. Generalno, to je zanemarljiv utjecaj. Ljudi su konformisti i furaju ono što im se nudi na TV-u. A to je uglavnom shit. Međutim, ja nisam zabrinut zbog toga. Nekad sam možda i bio, ali već odavno ne. Nemam ambicija da nešto mijenjam u glavama ljudi. To je uzaludan posao. Onaj ko je na istoj "valnoj dužini", onaj koga zanima to što radimo, on će uživati i vjerojatno će to što radimo naći put do njegovog mozga i srca. A to je sasvim dovoljno.

A: Jedna od asocijacija na spomen SCH je takođe Njemačka. Kakva je veza između SCH i Njemačke, tj. kako njemačka kultura utiče na vaš rad?

T: Pa ta kulturna tradicija mi (nam) je uvijek bila nekako bliska. Postoji nešto fascinirajuće, nešto strahovito snažno i inspirativno u toj kulturi. Skoro mitska ideja. Dostignuća te kulture i filozofije govore sama za sebe. Ne treba trošiti riječi, ne? Ne samo da je najjača (ta kultura), ona je naprosto drugačija. Jedinstvena. Ali "teško usranom do potoka", he he.