Unofficial SCH Site Archive - Intervjui

Bila je to nekakva mjesavina new wave-a, punka i psihodelije. Sta smo u to vrijeme slusali? Slusali smo jos uvijek punk, hard core, reggae, Gang of Four i sl. bandove, ali i starije tipove poput Eno-a, Zappe, Captain Beefhearta, Petty Smith, Lou Reed, Iggy Pop, King Crimson... vise se i ne sjecam. Slusali smo gomilu toga.

DA LI JE POSTOJALA NEKAKVA POVEZANOST SA BENDOVIMA U TO VRIJEME?

Nije postojala nikakva specijalna povezanost.

U KAKVIM PROSTORIMA STE SVIRALI [MISLIM NA LIVE] I KOJE INSTRUMENTE STE KORISTILI?

Svirali smo prvenstveno u klubovima poput KUK-a, AG kluba, ali i u velikim salama kao sto je Skenderija. To sto se tice Sarajeva. U drugim mjestima svirali smo takodjer po klubovima, a ponekad i u vecim salama u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Rijeci, Nisu, Kopru, Celju... Koristili smo: gitare, sintisajzere, bubnjeve, saksofone, ponekad konge itd. Takodjer smo koristili zvukove sa traka.

2. MOLIM TE DA MI NABROJIS IZDANJA KOJA STE SNIMILI POCETKOM '80-IH I OPISES KAKO STE IH DISTRIBUIRALI?

Bili smo na jednoj kompilaciji Diskotona sa dvije pjesme. Bio je dogovor sa tom kucom da se izda nas album, ali smo se kasnije s njima posvadjali i to je propalo. Suvise su se mijesali u to sto smo radili. Izdali smo i par home-made kazeta. Distribuirali smo ih postom ili na koncertima. Sve u malim kolicinama.

DA LI JE POSTOJALA MOGUCNOST DA SE NEKI MATERIJAL OBJAVI, PA BAREM I U PROMOTIVNOJ FORMI ILI SE SVE SVODILO NA KUCNU RADINOST, PRESNIMAVANJE KAZETA I EVENTUALNO FOTOKOPIRANJE OMOTA KOJI IDE UZ TO?

Jako rano smo napustili ideju da izdamo neki oficijelni album ako bi to znacilo pravljenje ustupaka s nase strane. Bilo je nekih pregovora, ali mi smo obicno dosta drsko pregovarali i to bi uglavnom zavrsilo bez dogovora. Nama nije bilo zao. Znali smo sta hocemo i sta necemo. A nismo bili spremni na ustupke. Uglavnom je to bila kucna radinost. Ono sto nas je vadilo bili su pojavljivanja i spotovi na tadasnjoj TV. Tako su ljudi za nas znali iako nismo imali objavljen album. Takodjer smo dosta radili na samoreklami putem plakata. Nasi koncerti, posebice u Sarajevu, su bili jako dobro plakatirani.

Evo jednog zornog primjera koji dosta govori o tadasnjoj atmosfer glede izdavanja ploce, ali i glede nase beskompromisnosti. Jednom, pocetkom ili sredinom 1984. godine, a nakon izdavanja kompilacijske kazete na kojoj smo mi bili zastupljeni sa ona dva jebena snimka, nas tadasnji menadzer je sredio preliminarni dogovor sa Diskotonom da nam se izda ploca. Ovaj menadzer je vec neko vrijeme vodio pregovore sa tamosnjim nadleznim o izdavanju naseg albuma. Otisli smo gore u Diskoton i njihov debilni direktor nam je poceo nesto kenjati u folu " zasto je dio pjesama na engleskom, zasto na njemackom, to nije bas u socijalistickom duhu, zasto TABLETE (imali smo tada dvije verzije pjesme TABLETE), to sugerira drogu i sl. kretenluke. Na kraju je bio deal da najprije snimimo dvije pilot pjesme u studiju RTV, a onda cemo se dogovoriti da se ploca konacno izda u cjelini. Ta dva songa su bila potrebna kako bi neka komisija nesto tamo ocjenjivala. I mi smo ti otisli u studio (koji je za to vrijeme izgledao GROM) i poceli snimati. Znam da smo se odlucili snimiti dvije PUNK stvari koje su bile skroz nove u tom trenutku. Sad se mogu sjetiti naziva samo jedne od tih stvarki, ove sporne oko koje se sve zakompliciralo. Komad se zvao "OH STO JE TO TAKO!". Snimatelj je bio jedan hipi-kripl, Jurina Nenad se zvao, koji je ujedno svirao klavijature u INDEXI-ma. E taj covjek nam je u pola snimanja rekao da izmjenimo djelic teksta ili da on dalje nece snimati. Kaze, nece da radi nas ode u zatvor, heh. Prvo sto mu je muzika bila mrska, znali smo to iako nam nije rekao, ali tekst nije mogao progutati. Sporni dio teksta je isao ovako: DA JA SKUPIM SVO TO SMECE U NASLJEDJE STO SU NAM GA DALI.... Nista posebno, zar ne. Mi smo se lijepo izkonsultirali i jednoglasno odlucili pospisat se na to snimanje i na tu plocu. Nakon toga smo morali cekati pet godina do nove prilike da se ploca izda. Jest da smo imali nekih pregovora, vise se ne sjecam s kim sve, ali jedna od varijanti je bio i DID iz Kopra na cijem celu je bio neki tip kojem sam vec zaboravio ime, a mrsko mi se prisjecati. Oni su bili voljni izdati kazetu, pa onda kasnije plocu, ali nesto je i tu zapelo i tako propalo. A i neka je. Eto tako. Simpa, zar ne, he he.

DA LI MOZEMO GOVORITI O TIM MATERIJALIMA KAO O IZDANJIMA U NEKOM SMISLU?

Ne!

DA LI SE RECIMO MOGLO NA CRNO U JUGOTONU ILI U NEKOJ DRUGOJ FIRMI ODSTAMPATI KAZETU/PLOCU PA PROBATI SAM ORGANIZIRATI/PRODATI?

U to doba nije bilo moguce samostalno izdati plocu. Morao je neko stajati iza grupe. Tek od 1988-89 stvari su se u tom smislu pocele mijenjati na bolje. Mi smo bili jedni od prvih koji su to iskoristili i izdali LP. Za distribuciju ploce smo se sami pobrinuli.

3. KOJA JE RECIMO DRUGA FAZA BENDA I KADA ONA POCINJE? DA LI SE NEKO IZDANJE NAZIRALO ILI STE SAMO SNIMALI I KONCERTIRALI?

Druga faza pocinje sredinom 1985. godine. Nije se tada nista naziralo, ali nismo o tome mnogo ni mislili. Redovno smo nesto snimali i koncertirali.

4. KAKAV STE TRETMAN IMALI U STUDIJIMA I KOLIKO STE OTPRILIKE NOVACA MORALI POTROSITI NA JEDAN DEMO SNIMAK/ALBUM?

Snimali smo nekoliko puta i u studijima. Mislim da smo samo jednom morali nesto platiti i vise se ne sjecam koliko. Inace, obicno su nas pozivali i davali nam termine besplatno. Medjutim, nismo mi bas bili zainteresirani za studijska snimanja. Nije nam se svidjao nacin kako ti ljudi u studijima, ti profesionalci, razmisljaju i snimaju. Odlucili smo si nabaviti mali studio i na njemu smo snimali. Tako smo bili skroz neovisni.

DA LI STE U TO VRIJEME SNIMALI DIREKTNO NA TRAKE? JESTE LI IMALI KONTROLU NAD ZVUKOM I FINALNIM IZGLEDOM MATERIJALA ILI VAM JE NETKO SILOM PRILIKA SMETAO U TOME?

U nasem studiju nam niko nije srao. Snimali smo na trake.

5. KADA SCH ZAPOCINJE SA TEMATIKOM RATA I DA LI TO IMA IKAKVE VEZE SA IMENOM BENDA?

SCH se tematikom rata pocinje pocetkom 1988. godine. To naravno nije bila osnovna tematika. Rat je bio samo neki "nuzni" segment naseg rada, ali nije uvijek bio glavna tema. Daleko od toga. Rat je nesto sasvim konkretno, a mi smo bili band koji je prevashodno furao APSTRAKCIJU. Nema tematika rata nikakve veze sa imenom band-a.

6. KADA SE ZVUK BENDA MJENJA OD RECIMO POST NEW WAVEA U NOISE ROCK SA INDUSTRIAL PRIMJESAMA [MISLIM NARAVNO NA DODATNU "GLAZURU" KOJA SE MOZE U DOBROJ MJERI NASLUTITI OD ALBUMA "SCH" NA DALJE] I KOLIKO STE TADA BILI ZADOVOLJNI SA EFEKTOM KOJI STE POSTIGLI?

Ova promjena od laksih do tezih nota je se pocela desavati krajem 1984. i pocetkom 1985. godine. Bile su pocetkom 1985. godine vec nove stvarke poput ST: MATERIJAL, ZAVOJ, i opcenito muzika koja ce tek nekoliko godina kasnije biti objavljena na prvoj kazeti koju je izdala Zalozba FV. Bili smo uglavnom zadovoljni efektom kojeg smo postigli. Jedan dio publike to vise nije mogao razumjeti i pratiti, pa su "otpali". Ali dosli su neki drugi. Doduse, taj "noise" je dosta publike zauvijek otjerao i vise nismo imali toliko raje na koncertima kao prije, ali tih nekih 150-300 ljudi je uvijek bilo. Ovisno o tome gdje smo svirali. To sto su neki odustali, to je naprosto njihov problem. Postoje ljudi koji kreiraju stvari i oni koji to prate. Ko ne moze pratiti, neka se sam zamisli nad sobom. Medjutim, ljudi su nas sve vise cijenili i postovali. Sve vise je to licilo na mali KULT.

DA LI SI PRIJE TOGA SLUSAO SWANSE, ILI RECIMO LJUDE KOJI SU POD LABELOM INDUSTRIAL RECORDS KRAJEM 70-IH IZMISLILI POJAM INDUSTRIAL KOJI JE KASNIJE DOSTA BIO ZAPRAVO DEGRADIRAN OD "ZVIJEZDA" KOJE SU KRAJEM 80-IH NASLE U NJEMU DOBAR NACIN DA ZARADE I SVIRAJU DOSADNI MACHO METAL SA PRIMJESAMA PRAVOG, UNDERGROUND INDUSTRIALA?

Slusali smo i Swanse u to vrijeme. I Sonic Youth i slicne grupe.

OVDJE MISLIM NA THROBBING GRISTLE, SPK, PA CAK I NA RANI EINSTURZENDE NEUBAUTEN.

Slusali smo Einsturzende Neubauten. To sve je bila obavezna lektira, ne?

DA LI SE POCETKOM OSAMDESETIH MOGLO DOCI DO OVAKVIH BENDOVA KOD NAS I NA KOJI NACIN???

Moglo se doci. Uvijek bi se neko nasao ko je to odnekle donio. U Sarajevu smo imali i video projekcije sa Einsturzende Neubauten, Test Dep. Joy Division i sl. Takodjer su tamo bile i projekcije sa koncerata punk i "dark" grupa. Ljudi su te stvari donosili iz inozemstva.

DA LI JE IJEDAN OD NJIH UTJECAO DIREKTNO NA TADASNJI ZVUK SCH?

Mozda, Einsturzende Neubauten, Swans...

7. NAKON URNEBESNOG KONCERTA U SLOVENIJI I ALBUMA "SCH" STA SE DOGADJALO KASNIJE?

Pa nakon toga smo naprosto postali jos poznatiji i trazeniji. Vec je bilo ljudi koji su nam svakodnevno pisali, trazeci nesto ili da bi nam jednostavno izrazili potporu. Tad smo imali i neke turneje od po 8-9 gradova u bivsoj Jugoslaviji. Posebice je During Wartime album utjecao na nasu "popularnost". Bili smo u tom trenutku zaista mocni. Onoliko koliko jedan underground band to uopce moze biti u datim okolnostima.

KADA STE POKUSALI POLITICKIM PUTEM POMOCI MLADIMA NA PROSTORU SARAJEVA DA SE IZBORE ZA ONO STA IM JE PRIPADALO? KOLIKO STE USPJELI U TOME I KOLIKO STE IZ TOGA NAUCILI? DA LI JE TA LEKCIJA ISTO UTJECALA NA NEKI NACIN NA VAS ZVUK?

Ma bili smo osnovali jednu politicku grupu u pocetku 1988. godine i kroz tu grupu smo pokusali promijeniti neke stvari. Medjutim, vec krajem te iste godine smo od toga odustali. Shvatili smo da ne zelimo baviti se politikom na taj nacin jer nas to samo moze odvesti od samih nas. Ipak je puno ljepse baviti se umjetnoscu nego politikom. Politika zdere ljude. Jebo to. S umjetnoscu doduse nemas para, ali si duhovno puno bolji i zadovoljniji. Dakle, samo neko kratko vrijeme smo se bavili politikom. Poslije smo se popisali na to.

8. DA LI JE ALBUM "DURING WARTIME" BIO UPOZORENJE I DA LI GA JE ITKO KAO TAKVOG SHVATIO U VRIJEME NJEGOVOG OBJAVLJIVANJA?

Ma mozda je taj album bio upozorenje. Ali ko jebe upozorenja. Ljudi to ne vole. Oni ne vole misliti o onom sto ce doci. Zele do zadnjeg trenutka zaboraviti na gadosti koje im se spremaju. Zele zaboraviti. Konformizam. Zaborav i samozaborav. Poneko je to shvatio. I takvi su taj album izuzetno cijenili. Ali, mali je to broj ljudi da bi mogli na nesto utjecati.

VAS PRVI VINIL, KOLIKO JE BILO TESKO ODSTAMPATI ALBUM U TO VRIJEME?

Rekao sam vec. Do tada je to bilo tesko, ali se od sredine 1988. nesto pocelo mijenjati na bolje u smislu slobode, da kazem, privatne inicijative. No i dalje si morao imati pare da bi nesto uradio. Onaj ko nije imao pare ili nije htio pare uzloziti, za njega se nista nije promijenilo. Sve u svemu, sve je postalo lakse od 1988. godine.

KAKO JE ISLO SA DISTRIBUCIJOM ISTOG, I DA LI JE POSTOJALA NEKAKVA MREZA LJUDI KOJA SE BRINULA O TAKVIM STVARIMA?

Distribuirali smo to postom, ali smo imali i talove sa nekim organizacijama i pojedincima sirom zemlje. Dosta ploca je prodato preko FV-a- Bili su ducani u kojima se to moglo prodavati uz neku marzu. Da nije doslo do politicke krize, a kasnije i rata, to bi sigurno islo u dobrom smjeru. To se osjetilo. Ta neka poduzetnicka dinamika. Steta sto nije tako ostalo. Bilo bi i bandova i izdanja nemilice. Ovako, jebi ga.

KOLIKO SU U TO VRIJEME FANZINI POMAGALI OKO SCENE I KOLIKO JE ONA BILA KONKRETNA U TIM GODINAMA KRAJEM OSAMDESETIH?

Fanzini su svakako odigrali pozitivnu ulogu. Bilo je i losih fanzina. Ali ih je bilo mnogo. A kad imas kvantitet, velika je vjerojatnoca da ces imati i kvalitetu, zar ne? Medjutim, mi nismo ovisili o tim fanzinima. O nama se dosta pisalo u "regularnim" novinama i casopisima. Kad bi se oslonili samo na fanzine, slabo bi sta uradili. SCH je vec nekako bio nadisao taj neki "alter-svijet". Mi smo vec bili INSTITUCIJA. Fanzini su trebali ljudima koji su bili na samoj margini ili na samom pocetku. Trebalo je da makar neko cuje za njih. Fanzini su bili ozbiljni onoliko koliko i sami bandovi. A nije ih bilo puno ozbiljnih i upornih. U alternativi imas gomilu shit-raje koji ne zasluzuju da se zadrzavamo na njima.

9. VAS TRECI ALBUM RATNE TEMATIKE SNIMLJEN JE 1990, ATREBAO JE BITI IZDAN 1992. U FORMI VINIL PLOCE. ZASTO NE RANIJE?

Ne, on je trebao biti izdat 90. godine na dupoloj ploci. Zasto nije izdat tada, to pitaj Franjica.

DA LI STE SVJESNI DA JE TO PRVI HARSH NOISE ALBUM [DA SE IZRAZIM "STRUCNOM" TERMINOLOGIJOM EXPERIMENTAL SCENE, /WWW.HARSHNOISE.COM/] NA PROSTORIMA EX YU? JEDINA RAZLIKA IZMEDJU VAS I CIJELE TE SCENE JE STO STE VI I DALJE PRIPADALI ROCK MILJEU I UNUTAR NJEGA DOSLI DO TAKVOG UMJETNICKOG IZRAZA KROZ PROGRES SCH.

Nismo bili svjesni da je to prvi takav album. Ali smo bili svjesni da je to jedinstven album. Ova tvoja konstatacija je sasvim u redu. Ovo pitanje je opcenito na mjestu.

DA LI STE U TO VRIJEME BILI SVJESNI RECIMO JAPANSKE EKSTREMNE NOISE SCENE SA RECIMO MERZBOW, MASONNA I SL UMJETNICIMA NA CELU?

Ne. Ne znam nista o tome. Mozda nazalost, a mozda i ne Manje slusas, manje utjecaja, ne? Nismo se mi bas puno ubijali slusanjem druge muzike u doba kad smo radili WHITE MUSIC album. Jest, slusali smo ponesto. Htjeli smo imati neke okvirne informacije o tome sta se okolo desava. Ali nismo pretjerivali u tome. Drugacije je kad stvari samo konzumiras od onog kad ih i kreiras.

KOLIKO JE TAJ ALBUM DOBRO ZATVORIO TU VASU RATNU TRILOGIJU? MENI JE NEVJEROVATNO TUZNO KAD SE SJETIM DA JE 1992. TAMAN PRED POCETAK RATA U BOSNI TAJ MATERIJAL TREBAO UGLEDATI SVIJETLO DANA. KAO POSVETA SVOJ GLUPOSTI VODJA NA OVIM PROSTORIMA I KAO POSVETA SVIM UZALUDNIM ZRTVAMA JOS JEDNOG GLUPOG RATA. ZAISTA JE SIMBOLICNO DA SE VI TADA PRESTAJETE BAVITI TEMATIKOM RATA...

Album je bio logican nastavak-zakljucak. Meni se cini da se sasvim uklopio, sa izuzetkom cinjenice da je njegovo izdvanje okasnilo dvije godine. To kasnjenje je zaista ispalo hendikepom. Nista manje hendikepom je bilo to sto album nije izdan u obliku dvostruke ploce kako je bilo dogovoreno. Ali sta se moze. Covjek ne zna ko je kakav dok ga ne upozna. Album White Music je na svoj prefinjen nacin izrazio svu pustos koja ce uslijediti kad rat pocne i zavrsi. I pustos u dusama. Tuzan je zvuk tamo. Ali takva je i stvarnost bila. I jos je. Nekakav red na zemlji ce se kad-tad uspostaviti, samo je pitanje kada? Ja mislim da nece zadugo. Za obicni ljudski zivot to je jako dug vremenski period. Shodno tome, nema mjesta optimizmu. Taj album je jako nihilistican. No, nije mracan. Prepun je najzivljih boja. Kroz njega si svaka jedinka moze naci ventil i duhovnu satisfakciju cak i kad shvati da se stvari nece promijeniti. Odnosno, nece ubrzo. Bez obzira na nihilizam, ipak je snaga tamo. Ima tamo neceg katarzicnog. Neceg sto "ocisti" i ojaca dusu. Ja to tako vidim. Nije vise bilo potrebe baviti se temom rata nakon 90-te godine kad sam uradio materijal za WHITE MUSIC (ponavljam, to nije uopce jedina, niti glavna tema). Sve je vec bilo jasno. Moglo se jos samo lamentirati nad situacijom. A ja to nisam zelio. Ova tri albuma nose i osjecaje i atmosferu. Ali oni su i racionalno postavljeni. Gotovo pa matematicno struktuirani. Tamo je sve jasno. Nekom je to moglo pomoci. Nekom ko je bio dovoljno kulturan i inteligentan da prodre u to. Da se zainteresira. Za one druge me boli kurac. Oni su svakako na drugoj strani, jel tako?

RECI MI MALO VISE O OVOME, KAO I NARAVNO TEHNICKE PODATKE O ALBUMU, I NA KOJI NACIN SU NASTALE ONE DVIJE NAJDUZE PJESME SCH NA NJEMU?

Stvar END sam uradio po tzv. ping-pong sistemu. Najprije sam zadao jedan zvucni motiv sintisajzerom, a onda sam to multiplicirao svaki put sa malim "pitch" pomakom. To multipliciranje sam izveo trakama i u toj fazi nisam vise koristio nikakve instrumente. Htio sam da se stvar razvije takorekuc sama od sebe i bez velikih promjena za sve vrijeme trajanja stvarke. Promjene su bile, ali minimalne. Taman toliko koliko je bilo potrebno da se "podrzi" FAKT O KRETANJU STVARI". (Sporo ili brzo, za vjecno-budno "svemirsko oko" sasvim svejedno. Perspektiva beznacajnosti). Znao sam da cu minimalizmom postici puno vise nego "kicenjem". Da cu vise reci. Sto se pak tice druge stvarke "STRAIGHT TO DISCIPLINE", metoda je bila slicna s tim da sam osnovni motiv unio distorziranom gitarom Multipliciranjem sam htio postici "tecnost" zvuka, "finu masu". Onako kao kad se pravi fina cokoladna masa, he he. Ping-pong, kao i sve ostale promjene sam uradio samim trakama. Za OUR SONG je poslije bilo lahko. Ovdje sam htio imati "krupnije zrno". Jednostavno sam oduzeo par desetaka multiplikacija od STRAIGHT TO DISCIPLINE i tako dobio siroviji zvuk. Sirov da siroviji ne moze biti. Dodao sam bubanj i cijelu stvar stavio u ritam. To sam, opet, stavio u neki aranzmanski okvir i vec dobio nesto konkretnije. Zacudjujuce je to da smo na taj, tako tvrdi OUR SONG snimili i spot za tadasnju Sarajevsku televiziju. Bio je to niskobudzetni spot, ali je to islo na tv-u. Da ne povjerujes. (SCH je stvarno mocan, ne?) Inace, snimili smo vise spotova sa DURING WARTIME albuma i to sve na njihovu inicijativu. Na inicijativu par ljudi koji su nasli za shodno pozvati nas. Cak smo par stvari (VAGABONDS i MASTER) snimili za jednu djeciju TV emisiju, sto zvuci gotovo nestvarno. Ti spotovi su vec bili u mnogim elementima iznad prosjeka jer je tamo bilo ulozeno puno vise truda i tehnickih sredstava. Amazing!

10. KAKO STE VI UGLEDALI POCETAK RATA I KADA JE ZVUK SCH PRERASTAO U ATMOSFERICNI, LAGANI ZVUK ALBUMA "GENTLE ART OF FIRING"?

U psiholoskom smislu mi smo vec davno bili pripremljeni na cinjenicu da ce biti rat. Do zadnjeg trenutka smo prizeljkivali da se to ne desi, ali se desilo. Jedno su emocije, drugo je realnost. Imali smo u pocetku rata jos uvijek iluzije o vecoj potpori demokratskog svijeta nasoj borbi. Medjutim, toga nije bilo. Rat vise nije bio samo oslobodilacki, vec je to bila borba za golo prezivljavanje. Stvari su u mnogo cemu pocele poprimati kaotican kataklizmatican izgled. Nekakav red i organizacija su postojali, ali ne na onoj razini kako smo to mi ocekivali. Ustvari, trebalo je puno vise vremena da se stvari pocnu nekako dovoditi u red. U jednom momentu smo shvatili da ce sve to ipak trajati puno duze nego smo to mi mislili. Ocekivana potpora nije stigla i sve je spalo na nase ljude. Ljude koji su bili i gladni i nenaoruzani i ustraseni. Valjalo je stvoriti nesto iz pepela i to se vremenom uspjelo. No za mnoge ljude je sve bilo vec prekasno. Nazalost. Stvari za The GAF sam radio u jesen-zimu 1993. To je bio vjerojatno i najtezi period cjelokupnog rata. Ta cijela 1993. je bila zaista teska godina. Pjesme sam radio u jebenoj atmosferi. Nije bilo struje, vode, hrane... Niceg. Bilo je hladno i svuda je nekako sve zabreklo, zapeklo. No izdrzali smo.

U TO VRIJEME JE BUKNULA SCENA U SA, KOJI JE RAZLOG BIO TOME I NA KOJI NACIN STE VI ODIGRALI SVOJU ULOGU U TOME?

I par godina prije rata scena se nekako pocela uzdizati. Bilo je sve vise bandova koji su nesto furali, a neki su, moguce, bili pod jakim utjecajem SCH. Bilo je nekako dinamicno i cinilo se da je krenulo u dobrom smijeru. Dosta ljudi koji su svirali u tim bandovima su se stjecajem okolnosti zatekli u opkoljenom Sarajevu. Nakon pocetne zbunjenosti i nesnalazenja, nastavili su raditi i to je u dobroj mjeri predstavljalo i neki vid protesta, otpora. Energija i ljutnja su se nagomilali i rock je bio jedan od nacina da se ljudi isprazne, te da pokazu sta su u stvari. Bilo je tih dana dosta pozitivnog zanosa, nema sumnje. Neki bandovi su radili ozbiljno, ozbiljnije nego ikad prije. Mi smo samo nastavili redovne aktivnosti prilagodivsi se, naravno, novim okolnostima. Uradili smo svoje redovne nastupe ( jedan regularni nastup godisnje u Sarajevu, to je moralo biti). Rad je bio nas imperativ. Sveukupno gledajuci, to sve skupa je bilo dijelom otpora kojeg su ljudi svih profila i godina pruzali u borbi za slobodu i opstanak. Ljudi su zaista imali potrebu da se kreativno izraze. Ne samo rokeri. Umjetnici opcenito. I to je zadivljujuce. U situaciji totalne nestasice svega sto zivot cini normalnim, ljudi su pored kruha, vode i zraka imali snaznu potrebu za umjetnickom kreacijom. To je zanimljivo iskustvo. Jedinstveno. Bas u takvim uvjetima se dalo vidjeti koliko je grad zaista grad, koliko su njegovi gradjani kulturni i koliko drze do "lijepih stvari". Ne znam da li bi to tako bilo svugdje, ali je u Sarajevu bilo tako. Kreativnost je ljudima, cini se, bila isto toliko vazna kao i hrana. Moras imati nesto za tijelo, ali i za duh (dusu). To se nije smjelo zapustiti. Do zapustanja je doslo tek nakon rata. Medjutim, u Sarajevu su se ljudi furali na umjetnost i to im je definitvino mnogo znacilo. Uvijek je znacilo i znacit ce. Drugo je pitanje koliki su dometi toga. Uvijek moze bolje.

KAKO SNIMITI I IZDATI ALBUM U TAKVIM NEVJEROVATNIM UVJETIMA?

Uradili smo nekoliko tezga-svirki u jednom kafeu. Cetiri takve svirke. Svirali smo samo svoju muziku, naravno. Od para koje smo dobili, kupili smo jedan osmokanalni magnetofon, miksetu i neka dodatna pomagala. Na toj opremi smo snimili GAF. Snimali smo kad bi imali struju. Obicno sa agregata. To smo radili u prostorijama OBALA ART CENTRA ciji ljudi su i predlozili i financirali izdavanje naseg CD-a. Oni su obezbijedili i kakve-takve uvjete za rad. Obezbijedili su kompjuter za obradu omota, nesto muzicke opreme, prostorije i jos dosta toga. I oni su bili hrabri mora se priznati. I posteno su nam i platili. Snimljeni materijal su "prosnjirali" iz OKRUZENOG Sarajeva nekim kanalima. Dostavili su to u Austriju gdje je u Sony-jevoj fabrici album i stampan. Isto tako su prosnjirali i odstampane CD-e nazad u Sarajevo. Odstampano je 2000 komada.

Mozda je zanimljivo reci kako smo uradili omot za GAF. Dosao je Srdjan Vuletic, sada filmski reditelj, a tada student rezije. On je doveo snimatelja i profesionalnom kamerom snimio nasu probu u kuci gdje smo probali. Taj snimak smo stavili u masinu i projicirali na televizor. Ljudi iz Obala Art Centra su nam nakon toga obezbijedili profesionalnog fotografa kojem smo dali u zadatak da fotografira "zamrznute" dijelove video snimka i da to izradi u koloru. Kasnije smo te fotke skenirali (u to doba skener je opcenito bila skupa i tesko dostupna stvar. U ratu posebno. Ali su nam i to sredili. Bilo je u Sarajevu nekoliko takvih skenera u to doba). Tako skenirane fotografije smo ubacili u kompjuter i obradili - ovdje razvuci, tamo rastegni, dodaj ova slova, oduzmi onu boju, dodaj ovu slicicu i sl. (Tehnicku obradu je radila jedna vec obucena djevojka kojoj je takodjer nesto placeno, koliko se sjecam). Na koncu smo dobili gotovu pripremu za GAF omot i sve je bilo spremno za tiskanje. Tu pripremu, kao i DAT kazetu sa snimcima su poslali u Austriju (kako sam vec objasnio) i to je bilo to.

DA LI STE ZADOVOLJNI SA ZVUKOM NA NJEMU I NA KOJI NACIN BI GA SNIMILI U NEKOM MANJE SULUDOM VREMENU?

Nismo bas zadovoljni zvukom sasvim. Mozda je moglo i bolje. Ali tako je kako je. Neki ljudi smatraju taj album SCH remek-djelom. Jak je to album, nema sta. Kao i svaki nas album, he he. (nije neskromno, ne?). I u neko normalnije vrijeme bismo snimali na slican nacin. Ne bi u nasem pristupu bilo puno razlike. Mozda bi samo album bio malkice kvalitetniji u tehnickom smislu. Jebo tehniku. Vazna je sustina.

11. KAKO I KADA SE TAJ SCH KOJI JE PREZIVIO I RAT I 10 GODINA PRIJE NJEGA RASPADA I ZASTO? TOKOM NAREDNIH 7 GODINA, DA LI SI IMAO IKAKVU PREDODZBU O EVENTUALNOM PONOVNOM OZIVLJAVANJU BENDA? KAKVU SI MUZIKU SLUSAO U MEDJUVREMENU?

Raspad je dosao iznenada. Desio se nakon nasih nastupa u Pragu u oktobru 95. Bubnjar je napustio grupu i vise se nije moglo nikud. Posvadjali smo se. To je bio tezak trenutak za mene jer je band imao vec ugovorene nastupe. Imali smo plan nastaviti raditi. Tek kasnije sam shvatio da je to mozda ipak bio zgodan trenutak da se na neko vrijeme stane sa radom. Bilo je i drugih vaznih stvari u nasim zivotima koje je trebalo dovesti u red. Naravno da sam imao namjeru nastaviti raditi. Nisam okacio gitaru o klin. No, vise mi se nije zurilo. Kazem, bilo je i drugih vaznih stvari. U medjuvremenu sam izdao jednu knjigu SCH tekstova u Pragu, a kasnije i album DURING WARTIME-again (Polikita rec). To je fino posluzilo za popunjavanje novonastale rupe u radu. U medjuvremenu sam slusao svasta. Kao i uvijek. Ali elektroniku ipak najvise. Nekoliko godina sam bio prevashodno u elektronici. Bio sam cest gost tehno klubova. U Pragu je bilo prilike cuti i vidjeti vazne DJ-e i bandove. Bio je jedan radio u Pragu, Radio 1, koji je u to vrijeme jos uvijek "gurao" dobru zikacu svih vrsta. To sam dosta slusao. Tek kasnije je taj radio, promijenivsi vlasnika, promijenio i stil. Ofalio je. No i dalje je vjerojatno bio najbolji radio u Ceskoj.

12. VRIL JE DEFINITIVNO SASVIM DRUGACIJI OD BILO KOJEG DOSADASNJEG MATERIJALA SCH. KOME SI POSVETIO OVAJ ALBUM I KOLIKO SE TU UKLAPAJU STARE VIZIJE SCH?

Ovaj album nisam nikome posvetio, kao niti ijedan prije. Rijetko posvecujem stvari. Po meni se sve to uklapa. Nema veze sto je Vril drugacije oblikovan. Ali i s vizijama idemo naprijed, ne? Zasto bih zivio samo od starih vizija.

MOGU LI SE STARE, PRASTARE STVARI SNIMITI NA JEDAN SASVIM ELEKTRONSKI NACIN?

Teoretski da. One stvari sa DW mogu sigurno. Za prastare ne znam. Vjerojatno da. U nekom novom aranzmanu. Ali nisam o tome razmisljao. Mozda bi to bio zanimljiv eksperiment, ali mi se nesto ne vraca unazad. Ne znam, jednog dana, mozda.

KAKO BI RECIMO ZVUCAO ALBUM "SCH" ILI ONE DVIJE PJESME SA ALBUMA "WHITE MUSIC" DA SI ONDA IMAO OVU OPREMU KOJU DANAS IMAS?

Ma za mene bi to bilo isto. Sustinski. Samo bi ponekog nerviralo to sto tamo vise ne bi bio npr. pravi bubanj, ili neki drugi "zivi" instrument. Ima rad sa trakama svoju specificnu ljepotu. To je sigurno. Ne bi to isto zvucalo, ali mislim da bi bio ostvaren isti feeling. Obje varijante imaju u sebi nesto lijepo i zanimljivo. No, ukupno, to je za mene sporedna stvar. Mislim to kako nesto napravis u tehnickom smislu i koja sredstva u radu koristis. Bitan je krajnji rezultat.

13. O KOJOJ SE OPREMI RADI I KAKO IZGLEDAJU LIVE NASTUPI? KOLIKO SU DRUGACIJI OD STARIH SCH NASTUPA, I KOLIKO SU USPJESNI? U KAKVOM SE SMJERU KRECETE DANAS, MISLIM I NA ZVUK I NA POSTAVU...? DA LI JE TO I DALJE JEDNAKO SNAZNO KAO NEKAD UZIVO?

Danas nastupamo kao duo. Koristimo matricu ili kompjuter kao osnovu i na tu osnovu sviramo gitare i pjevamo. Obavezno koristimo video. Ponekad neko jos uleti u postavu kao sto je uletila ova Japanka na gigu u Zenevi, ali smo u principu dvojica. Naravno da se u nekoj mjeri danasnji nastupi razlikuju od onih nekad. Tada smo imali klasicnu postavu, gitare, bas, bubnjeve, ali i tada smo koristili "samplove" i sintisajzere. Samo sto tada matrica nije bila OSNOVA preko koje se sviralo. Osnovu smo stvarali mi svojim analognim instrumentarijem, a matricom smo pucali "ornamentiku". Nasi nastupi su otprilike isto uspjesni. No, nista nije isto kao prije. Nemamo iluzija. Danas rjedje sviramo uzivo nego prije. A ni prije se nismo bas ubijali od zivih svirki. Odradis pokoju, ali posteno i ubjedljivo. I to je to. Nemam namjeru siriti band. Valjalo bi mozda imati jos jednog clana i ako naleti neko pogodan uzet cemo ga. Ne zelim se sasvim vratiti na staru varijantu sviranja uzivo. Citava postava i instrumenti. To ne. To je cumur. Mislim da je to u dobrom dijelu isto snazno. Ali ja ne furam samo "snagu". Furam i suptilnost. Ja volim i DANCE, a ne samo "PSIHU" i "STROGOCU". Sve ovisi od tih tzv. prolaznih emocija koje jedna drugu nasljedjuju. Ima stvarki koje su zaista jako tvrde. Ali ima i onih drugih. Nije sve u tvrdoci. Cemu inzistiranje na tvrdoci?

14. KAKAV JE ZIVOT U SARAJEVU DANAS? KAKO VIDIS BUDUCNOST BENDA? DA LI STE SAMI ILI POSTOJI JOS NETKO TKO SA TOLIKO ENERGIJE I HRABROSTI RADI STVARI ZA KOJE SE RODIO? POSTOJI LI U TOM SMISLU NEKA SCENA NA VASEM PODRUCJU DANAS?

Sarajevo se po strukturi stanovnistva dosta promijenilo i to je lose. Dosli su novi ljudi i sad je potrebno vrijeme da grad sve to "svari". Medjutim, istodobno, Sarajevo je jaaaaako ZAJEBAN grad. To se treba imati na umu. Imam ja gomilu prigovora na moj rodni grad, ali u njemu ima stvari koje te naprosto zapanje. S obzirom na "izoliranost" i na cinjenicu da se nekako nalazi "mimo ceste" (u geografskom smislu), to je ipak mocno mjesto. Kakva mu je sudbina bila namijenjena i kroz kakvu je nevolju grad prosao, dobro je. Neki drugi, mozda samo malkice manji gradovi, uopce ne bi sve to prezivjeli. Potonuli bi i potpuno zamrli. U Sarajevu ima i nekih dvadesetak procenata bogatih ljudi, ali vecina je osiromasena. U materijalnom smislu. No ovo je vec jedna vrlo delikatna politicka tema, jedan jako ozbiljan politicki problem u ciju analizu se u ovom intervjuu ne bih htio upustati. Sve ovo oko muzike, bandova i slicnih stvari je ipak samo neka igrarija. Postoje druge doista ozbiljne stvari koje se ne pricaju svugdje i na svakom mjestu. Sto se pak tice buducnosti banda, nisam zabrinut. Band ima svoj utvrdjen status i to se nece izmijeniti. Ja osobno nemam velikih ambicija s bandom. Sasvim sam free od toga. Radim bez frke i imam potporu nekih drugih dragih ljudi. Iako su u ovom gradu stasale nove generacije koje nisu niti imali prilike vidjeti ili cuti SCH, band i dalje uziva respekt. (npr, djelovi nase TRAUMKUGEL se vec dvije godine koriste kao spica Sarajevo Film Festivala koji ce uskoro, ako vec nije, prerasti u najvecu manifestaciju tog tipa u ovom dijelu Evrope. Oni ce postici to da budu najveci, ja to znam. Jer zna ljude koji to vode). Scena? Postoje ovdje ljudi koji se sa velikim fanatizmom "zadaju" u svome radu. Toga je u Sarajevu uvijek bilo. U Sarajevu je uvijek bilo dobrih, fanaticnih ljudi i umjetnika. Pojedinaca. Ipak je to veliki grad. Medjutim, neke posebne organiziranosti nema. Ali neka je i nema. Sto neko rece: "samo nek' nas ne organiziraju" i dobro je.

15. MOLIM TE NABROJI MI SVOJIH 10 NAJDRAZIH KNJIGA I ALBUMA. KAKO DOCI DO SCH PROIZVODA I SA CIM UOPCE POCETI DRUZENJE SA VAMA? KAKAV JE INTERES DANAS ZA VASE STARE MATERIJALE? DA LI IH LJUDI TRAZE I OTKRIVAJU 2003. I KAKAV JE TO PROFIL LJUDI? NOISERI? INTELEKTUALCI? ELEKTRONICARI?

Necu izdvajati knjige niti albume. Navest cu neka imena pisaca i neke bandove. Nasumice: Burroughs, Kundera, (u mladosti Nietzsche i Hesse), Pirandello, Markes, Borhes, Hugo (Jadnici), Mirsad Sijaric, s merakom citam i moje jarane Skenderiju i Ljucu... i jos neki. Einsturzene Neubauten, Swans, Sonic Youth, Underworld, DAF, Jesus Lizdard, Ministry, Marc Almond, Suede, Boy George, Metallica, Noexit, Discharge, Laibach, Napalm Death, Goz of Kermeur, Lefthand Solution, Stereolab i ne da mi se vise... Ljudi koji su zainteresirani za nase proizvode, neka ih, molit cu, kupe. Ja cu im reci kako to mogu uraditi, samo neka se jave na teno@lsinter.net order@sch.ba. Link za SCH site je http://www.sch.ba Mogu komotno poceti sa The Gentle Art of Firing. Neka svakako posjete sajt i procitaju recenzije na bosanskom, ali i tekstove Songs and Tales. Mislim da bi tekstovi mogli zaintrigirati nekog ko ima smisla za pisane stvari. Postoji zaista podjednak interes i za stare stvari kao i za nove. Neko preferira te stare albume. Ali da budem jasan, ti stari albumi nisu nista izgubili od svoje zajebanosti, svjezine i vitaliteta. I dalje to dere covjece! Stavise, stari albumi imaju jos i svojevrsnu patinu. Ma super. Bilo je u nasoj publici razne raje. Treba potcrtati da to nikad nisu bili neki klosari ili kojekakvi "izgubljenici". Mozda, ponekad, pokoji zalutali. Moze se reci da je nasu publiku sacinjavala duhovna elita u velikim gradovima. Bili su to uglavnom kulturni ljudi s "funkcionalnim mozgom". Mnogi od njih su danas postali znacajne face u raznim domenima zivota ili umjetnosti. Tako je otprilike i danas. S tim sto su ovi stari vec toliko ostarjeli da im mozdane stanice vise nisu u stanju registrirati sve sto su mogle nekad. Malo se ljudi nekako zapuste u duhovnom smislu kad pocnu stariti. Ne svi, ali vecina njih. No i dalje dobro razaznaju ko je ko i gdje SCH spada. Nema tu problema. Ima SCH fanova sirom svijeta. I nasih ljudi u dijaspori, ali i stranaca. Malo su tu pripomogli i neki filmovi za koje smo nekad birvaktile snimali sound. Javljaju se ljudi pocesto. I ima ih raznih. Od punkera i furaca indijskih filozofija, do finih maminih djecaka i djevojcica ili pisaca i pjesnika. Ma jebo to.

16. KAKO DANAS VIDIS RJESENJE EX YU ZEMALJA? DA LI U TOME DA POSTANEMO AMERICKE KOLONIJE? KOLIKO JE SA TE STRANE NAPREDOVALA BIH? KAKO SE LJUDI OSJECAJU? DA LI VJERUJU IKOME?

Nema se tu sta puno pametovati. Nekakvu nadu i rjesenje za neki period vidim u mogucnosti da nas Evropska Unija nekako sve skupa "ugura" u svoja njedra, da samelje ovdasnje primitivizme i da se nekako domognemo boljeg zivotnog standarda. Poslije toga ce opet sve ovisiti od stabilnosti same te Evropske zajednice. Dodje li do potresa tamo, bit ce to jako losa vijest za nas. A do potresa je uvijek moguce da dodje. Sto da ne. Stvari ne stoje u mjestu. Niko ne moze ni sanjati kakva se eventualnost moze desiti i koja ce okrenuti stvari u nezamislivom smijeru. Mozda se stvari u prirodi i drustvu generalno krecu naprijed, ali to kretanje ne ide uvijek glatko. Postoje razdoblja velikog napretka, ali i razdoblja nazadovanja. Korak naprijed, dva nazad. Dva naprijed, jedan nazad. I sve tako. Vremena nazadovanja mogu trajati i stoljecima. I mracni periodi su uvijek moguci, ne? I bit ce ih sigurno. Nisam uvjeren da su nasi narodi sposobni sami nesto napraviti ni za sebe, ni za druge. Znam i zasto nisu, ali necu reci. U tom smislu, za nas je Evropska stabilnost od prvorazrednog znacaja. Samo, ne mora se klica kaosa zametnuti niti u samoj Evropi. Ima jos gomila zarista na drugim kontinentima koja mogu izazvati probleme i ovdje, u Evropi (ako smo dio Evrope?). Moglo bi se sad namisljati sta bi to moglo biti, ali pustimo to. Mene ne zabrinjava to da li cemo svi postati americke kolonije. Ima mnogo gorih stvari koje nam se mogu desiti. Do nekakvog UNIFORMIRANJA svijeta ce vjerojatno doci. Uglavnom je vec i doslo. Samo jos poneki dio svijeta je na neko vrijeme izvan tog procesa. Ko ce uniformirati taj svijet, nije tesko pretpostaviti. Tesko je samo znati koliko dugo bi ta zavrsena globalizacija trajala. Ali to da mi SVI u tome svemu nista ne znacimo je nepobitno. Nista tu ne ovisi o nama niti mi mozemo ista tu promijeniti. Vec smo u masini (daj boze). A sto ne mozemo? Pa zato sto smo svi skupa LEVATI. GOMILA ZBUNJENIH. A levati ne kreiraju stvari. Oni ne predstavljaju nista. Samo masu sa iluzijom da na nekom malom posranom komadu "svoje" zemlje nesto znaci. Ta iluzija im je jedina satisfakcija. I nista drugo osim te iluzije niti nemaju. Ni dati, ni prodati. Hrpa nistarija. Eto to su ljudi u ex-Yu zemljama. Slovenija je mozda izuzetak. Glede BIH, nesto se napredovalo sigurno. Ali to je daleko od onog sto bi trebalo biti. A jos dalje od onog sto bih ja volio da bude. Ljudi se osjecaju lose. Ne bih rekao da vjeruju ikome. Pogotovo ne mladi ljudi. Ima nesto jaaako sumnjivo u svim desavanjima ovdje. Nesto sto zaista lici na "Mengeleov" eksperiment. No, trebat ce jos dosta godina proci da bi se moglo tacno ocijeniti da li je eksperiment uspio ili ne. I da li ga je uopce bilo. Zasad to fuj smrdi, ba. Jah, nesto kontam, ne moze to stanje vjecno trajati. Nesto ce se kad tad promijeniti. Pa il' tamo ili ' vamo. Ili pukovnik il' pokojnik.