Unofficial SCH Site Archive - Intervjui

sch intervjui

DEUTSCHE WELLE, Juli 2002. - online na http://www.balkanbeats.de/unbefristet/sch.htm
© Robert Šoko, Radio Deutsche Welle Sarajevo

Mi se osjećamo kao svjetski bend - ne po uspješnosti, ali po vokaciji!

Interview: Senad Hadžimusić - Teno / SCH

(Autor: Robert Šoko)

Senad Hadžimusić - Teno već dvadeset godina svira muziku koju mnogi ne razumiju. Noise a lá SCH. Teno je svojim dugogodišnjim radom ostavio jedinstven trag u muzičkoj sceni Bosne i Hercegovine. Teno je bio i ostao underground. Real underground!

Zašto SCH?

SCH je skraćenica od šizofrenija, iako to već odavno ne upotrebljavamo, taj puni naziv. A fol je u tome što smo mi u doba kad smo osnivali bend mislili ustvari kako je društvo u kojem smo, još to tadašnje društvo, jel´, kako je društvo ustvari bolesno. Pošto niko od tih vodećih nekih glavešina i ljudi koji su intelektualci i tako to nikad nije postavio pitanje kakvo je to društvo, da li je zdravo ili bolesno, kako nikad niko nije htio ustvari da sebi natovari toliku odgovornost i da kaže "mi nismo u redu, nešto ovdje ne štima ili mi smo jednostavno loši, mi smo bolesni" - onda smo mi rekli: dobro, evo mi ćemo biti ti koji ćemo za sebe reći da smo bolesni. Međutim, vremenom se ispostavilo da smo bili u pravu, jer stvari koje će se poslije desiti upravo su izašle iz te bolesti, iz tog jednog potpuno nedoraslog psiho-mentalnog stanja balkanskih nacija.

Šta je, po tvom mišljenju, bilo najbolesnije u tom društvu, ako govorimo o društvu prije rata, socijalističkom društvu?

Pa ono prije rata je, u svakom slučaju, bilo ipak manje bolesno nego ovo današnje. Nakon rata stvari jednostavno nisu ono... uopće se ne može govoriti ni o kakvoj normali, a onda se moglo govoriti o nekoj normali, jel´. Moglo se uspoređivati sa nekim drugim zemljama u svijetu, pa se moglo reći: dobro, cijeli svijet je malo nakrivljen, znaš, ali mi nismo ništa puno odskočili od drugih u smislu da smo "bolesniji" od drugih.

Na koji način bi rad SCH mogao ukazati na te tzv. bolesti u društvu?

Pa ne može SCH rad ništa promijeniti. To je nama jasno, ali to ne znači da ne trebamo raditi.

Oslanjate li se negdje na "New Primitives" ideju ili je SCH nešto sasvim drugo ?

Nema to veze sa New Primitivsom. Dovoljno je biti malo upoznat sa New Primitivsom i malo upoznat sa našom muzikom, pa da vidiš da to nema nikakve veze sa tim. Mi smo prosto ono... znaš šta je alternativa, sve ono što je osuđeno na neuspjeh u biti, ono što je na neki način reakcija na stanje u kojem se to društvo nalazi. Ili, ako hoćeš, umjetnost. Ili, ako hoćeš, kultura općenito.

Na neki način ispada da je SCH osuđen na neuspjeh, što se baš ne bi moglo reći.

Pa ne, SCH je nešto kao uspio, ne radi se o tome da SCH uspije, nego se radi o tome da se promijeni model. Mislim, radi se o tome da SCH može biti jedan dio tog modela, ali SCH sam ništa ne znači, jel´ dok se taj model u cjelosti ne promijeni. A model se ne može promijeniti našim radom niti radom čak desetina ovakvih bendova. Taj model se može promijeniti samo jednom žešćom političkom akcijom koja bi bila podržana od strane više segmenata...

I kako bi, po tvom mišljenju, ta promjena trebala izgledati?

Manje licemjerja, manje sebičluka, više organizacije, manje javašluka. U svakom slučaju, svih stvari koje mi znamo i doživljavamo kao negativne, ali se prosto sa time pomiriš i onda se, u neko doba, boriš kao pojedinac da unutar takvog stanja i sam nešto promijeniš, da ne propadneš skroz, da preživiš, jel´.

Koliko je ispravan epitet koji prati SCH, a to je "bosanski underground bend" i šta bi pod time trebalo shvatiti?

To je u redu naziv. Ne znam "bosanski", ali underground... Bosanski manje-više, ali, mislim, mi se osjećamo kao svjetski bend, nemoj me sad pogrešno shvatiti, ne po uspješnosti, ali po vokaciji. Underground je prosto sve što nema šanse, mislim u smislu supkulture, znači - što nema šanse da postane tim "modelom" o kojem sam maloprije govorio. Nema šanse da izađe na površinu i da postane vladajuća struja.

Kolika je vaša publika, ima li je uopšte i ko su ti ljudi?

Publike je bilo više prije rata. Ipak je bilo drugačije stanje. Bez obzira na sve negativnosti, bilo je puno mirnije, bili smo svi rasterećeni, nismo imali ovakvih problema. Ljudi su se mogli baviti takozvanim finim stvarima, mogli su se baviti i ovakvom muzikom, nisu bili opterećeni preživljavanjem po svaku cijenu. Bila se stvorila neka srednja klasa ljudi među kojima je u gradskim sredinama bilo i dosta, uvjetno rečeno, kulturnih ljudi i onda je to sve naravno imalo smisla i bilo je više ljudi koji su razumjevali ovakvu muziku. Tako da smo imali više publike ne koncertima prije rata. Prosjek je bio izmedju 200 i 500 ljudi. Koliko se sjećam, samo na jednom koncertu prije rata smo imali manje od 100 ljudi. Fol je i u tome što nakon rata nismo radili, tako da nemam na temelju čega da ti kažem kakva je situacija danas. Tek sad, izlaskom novog albuma, pokrećemo stvari ponovo i ponovo ćemo organizirati nastupe, pa ćemo vidjeti kako će biti, ali sam skeptičan.

Kako objasniti mnogima kojima je tvoja muzika "teška i strana" da ona nema veze sa drogama ili sličnim porocima, da je odraz jednog čistog stanja razuma?

Ne znam, šta ja znam, posebno je pitanje droge, ali mene to ne opterećuje. Ja ustvari nisam protivnik droge. Ne konzumiram je, ali nisam protivnik i u suštini, ako bi mene neko pitao, ja bih bio za legalizaciju svih droga... Ali to je sasvim sekundarno pitanje i uopće me ne zanima, a fol je u tome što vjerojatno u mozgu postoji stanovita kemijska substanca koja se luči i ukoliko dođem u situaciju da slušam muziku koja me "pali", koja je ovakve vrste, a da nisam pri tome "nadopan" - znači to da postoji i neke druge stvari koje mi pomaže da to i u trezvenom stanju shvatim i profuram.

Koju muziku ti u stvari slušaš?

Pa raznu, ja raznu muziku slušam. Volim recimo od Ramonesa do elektronike. Posebno sam volio njemačke bendove. Oduvijek.

Znaci "Neue Deutsche Welle " je ostavio neki trag u SCH muzici?

Pa jeste, sigurno, zato što sam ja u stvari još od sedamdesetih godina "navučen" na njemačku muziku, a i inače na njemačku muzičku tradiciju, i to ne samo kroz rock. Mogu reći da su u mojoj muzici i mom životu općenito utjecaji njemačke muzike prisutniji od anglo-američkih.

Tvoje mišljenje o stanju u BH muzičkoj sceni danas?

Mislim da je gore nego prije rata. Stanje nije normalno, shvaćaš. Stvar je u tome što se ljudi i dalje trude i pokušavaju naći načina za golo preživljavanje, znaš. U takvim uvjetima teško je očekivati da se pravi "elitistička" muzika. Iako je to pogrešno. Možda bi obrnuti put bio puno bolji i možda bi prije doveo do nekog rješenja, nekog kulturnog i ekonomskog uspona. Međutim, stvar je u tome što to nije tako i ono, ja razdvajam tu nekakvu... u krajnjem sluċaju razdvajam muziku od cjelokupnog života i moja muzika nije samo muzika onako sama po sebi, ona uvijek nosi nešto od tvog stava prema stvarima, dok je kod većine ljudi u pitanju uglavnom samo zabava. U pitanju je to da oni koliko-toliko zgrnu pare ili da bar imaju neke pare od kojih mogu živjeti... pokušavam da ih razumijem, ali, pravo da ti kažem, to mi se gadi. Jer i ja sam kokuz, ali ipak ustrajavam, shvaćaš. Mislim da je to jedini način da živiš na razini čovjeka, a ne miša.

Kako gledaš na tzv. narodnjake?

Najgore moguće, nemam riječi i mogao bih poručiti svima koji se na to "lože" da će ih ponovo klati i bacati u Drinu, ili ne znam u koju rijeku, ako smo ga već "ispušili" na Drini, jel...

Kakve su uopšte mogućnosti stvaranja muzike u BiH?

To uopće nije zgodno. Prije rata, mi smo kao bili u takvoj situaciji da smo mogli, pošto nam je bilo dosta više, recimo zakupiti prostoriju za vježbanje, odnosno plaćati najam. Imali smo jednu garažu u kojoj smo čak i snimili svoju prvu ploču i tu smo bili cool, bili smo spremni da plaćamo to... Nema više onih socijalističkih organizacija da tražiš npr. od Doma kulture da ti daju prostor i tako to. Što se tiče instrumenata, suština je u tome da si to moraš na neki drugi način zaraditi, sa muzikom nema šansi. Govorima za ovakve bendove kao što je SCH. Međutim, ima jedan detaljčić koji je interesantan. Recimo, bio sam u Pragu i vidio sam dosta ljudi, recimo i značajnih za tamošnje društvo, preko kojih sam malo bolje upoznao njihovu stvarnost. Skontao sam da u Pragu naprimjer možeš očekivati da neko, neka organizacija ili neki pojedinac, učini neki potez u smislu da ti obezbijedi donaciju da ti dobiješ neki instrument ili da ti se objavi CD. Ali ti se ne može desiti ono što se meni desilo u Sarajevu, a to je da jedan čovjek iz svog džepa izvadi pare i da ti finacira CD ili većinu troškova za taj CD...

Ko je taj čovjek?

Mujan Dževad. Dakle, on je u stvari glavni pokretač za financiranje ovog CD-a, i plus "Obala Art Centar Sarajevo". Oni su ti koji su obezbijedili pare i k tomu su mi obezbijedili kompjutersku opremu na kojoj mogu sad sasvim regularno snimati. Recimo, to je jedan detalj koji je, može se možda reći - "bosanski". Ne dešava se... ja ne znam kako je u Njemačkoj, ali sumnjam da će neko iz svog džepa izvadit´ pare da pogura neki projekat koji je u startu propao financijski.

Zašto misliš da je propao, ispada da ljudi ovdje ne slušaju vašu muziku?

Ljudi slušaju ovdje ono što im se ponudi na televiziji i ostalim medijima. Mi jedemo ono što nas nauče da jedemo kad smo bili klinci, znaš. Da smo živjeli u Africi negdje, možda bismo naučili da jedemo mrave i onda se ne bismo gadili na to, jel. Stvar je u tome da ljudi jednostavno "piju kulturu" sa televizije i ono što im se nudi, oni to gutaju, a Sarajevo i Bosna su jedan takav otok koji ima naprosto bolestan nedostatak informacija. Pojedinci bi mogli, naravno ukoliko bi htjeli, ukoliko ne bi bili trutovi, mogli bi preko interneta, mogli bi na razne načine doći do informacija. Ja vjerujem da neki i dolaze... ali, u suštini, mladi čovjek nema informacije o raznim strujama, stilovima koji se sada furaju u svijetu, a pogotovo ne u oblasti alternativne muzike. Dovoljno je da se pomakneš u Sloveniju... Recimo, bio sam u Kopru po nekoliko mjeseci, tamo kod Marka Brecelja. Oni imaju klub i tamo sam sređivao neku arhivu, njihovu muzičku arhivu bendova koju su svirali u zadnjih deset godina u njihovom klubu i to su jako dobri bendovi koje mi nikad nećemo ovdje ni čuti ni vidjeti. A nisu to nikakvi "svjetski" bendovi, to je alternativa čista, prosto nadareni ljudi iz Mađarske, Švicarske ili iz Slovenije i tako dalje...

Znači bosanski mediji nemaju dovoljno sluha za alternativne stvari?

Nemaju nikako. Zamisli ovu situaciju od prije rata, dakle dok je još bio komunizam, čovječe, kad je televizija bila bastion ideologije, nas su zvali i mi smo snimili, ne znam, šest, sedam, osam, ne sjećam se više koliko spotova. I to su nas oni zvali, ponavljam. Prosto nismo nikad tražili vezu. A sad niko. A znaš što? Zbog toga što je nekad i na toj televiziji postojalo par pojedinaca koji su se furali i na ovakvu muziku, a sad jednostavno nemaš kadrove, nemaš pojedince ni u kojoj oblasti, pa ni u muzici, pa ni u televiziji, pa ni u zdravstvu, školstvu i tako to. Prosto nemaš ljude koji imaju taj neki "fiber", taj neki impuls, koji će reći: aha, ovo je interesantno i možda je potrebno da se tu nešto za ovaj bend uradi.

Novi album se zove "Vril". Zašto "Vril"?

Vril je naziv jednog tajnog društva u Njemačkoj koje je postojalo između 1919. i 1945. Vril također znacči, tj. Vril je ustvari i naziv za jezik ljudi koji su, navodno, živjeli na Atlantidi prije nego što je ona potopljena i koji se sastojao od klikova i zvukova. Osim toga, Vril sam po sebi postoji i kao energija. Zove se "Vril magnetizam" i vjeruje se da postoji u svakom živom i neživom objektu... Nabavio sam neke knjige iz Amerike u vezi s tom energijom i dosta je to interesantno, ali taj dio se ne tiče specifičnog ovozemaljskog. On se tiče više zdravstvenog stanja i tako to jer ukoliko ovladaš tom energijom, u stanju si malo bolje funkcionirati kao organizam. Ustvari, šustina Vrila je u okultizmu. Dakle okultizam je bio inspiracija za ovaj album i on je distanciran od same politike i stvari koje se direktno tiču društva i politike, što opet nije bio slučaj sa našim prošlim albumima koji su bili dosta politični...

Šta je to "novo" što bi trebalo prepoznati na ovom albumu?

Suštinski se ne razlikuje ni u čemu, fol je da je to i dalje SCH, ista je tu "teretana", ha ha, ne znam, ta neka "noisy" atmosfera, ta neka dramatičnost, ta mističnost, taj "mrak" pod navodnicima. Ja to ne vidim kao mrak, mnogi ljudi to vide kao neki pesimizam, ali to nije to. A razlika bi mogla biti možda u muzičkoj formi, sad je više rađeno na taj elektronski fazon. Dakle više je rađeno tako, iako nisam morao biti ograničen ni u kojem smislu, mogao sam to snimiti i sa klasičnim instrumentima. Odlučio sam da to sad bude ovako, znači sa tzv. loop-ovima, znaš, čista elektronika. I pjevanje, naravno, tekstovi. Prvi put sam uzeo i tuđih tekstova od jednog prijatelja koji živi u Americi, naš čovjek, pjesnik, zove se Saša Skenderija.

Pa šta bi rekao onima koji se pitaju: Šta se krije iza ovoga i da li si ti "normalan"?

Šta bih im ja rekao, je li... pa nemam... nemam im šta reći, shvaćaš. Ono, moja muzika nije pitanje sviđanja ili nesviđanja, to je jednostavno stvar duhovnog stanja ljudi ili, ako hoćeš, kulture općenito. Ukoliko neko dođe u situaciju da to do te mjere ne razumije, pa da se pita šta je ovom čovjeku, da li je on u redu ili nije u redu, nemam mu šta poručivati. Da nije bilo tog jebenog rata, u neko doba sam i mogao posumnjati da sam ja taj koji je poludio. Međutim, ispostavilo se da su ljudi koji su bili kao najugledniji građani ustvari ispali najveći kreteni, odnosno kroz sveopću kretenizaciju naroda se ispostavilo da je većina ljudi "popušila" ono najgore od svoje prirode, znaš. I to mi je dokaz... Shvaćaš, nisam ja počeo rat, baš me briga. Niti sam ubijao ljude, niti sam ikad mrzio ljude. Ustvari, kretene mrzim u tom smislu kao ljude koji su u stanju dozvoliti da budu izmanipulirani do te mjere da mogu praviti takve stvari kakve se rade...

OK, još par stvari koje bi trebalo znati o novom albumu "Vril"?

Šta ja znam, mislim da taj album dovoljno apstraktan da bi se mogao smatrati malim umjetničkim remek-djelom. Nije što sam ga ja pravio, mislim ono, jednostavno kad kupiš taj CD, to nije CD koji slušaš nekoliko puta ili, ne znam, mjesec dana i onda ga zabaciš negdje. To je kao kad kupiš dobru knjigu, pa je imaš za cijeli život, eto to je to. Mislim da radim uvijek pošteno, onako kako mi geni i hormoni nalažu, znaš, i to je ono najvažnije. S ovim albumom ja nemam potrebe da se borim ni za šta, dovoljno sam distanciran, ko hoće - nek izvoli, znaš. Simptomatično je to da je SCH ipak imao nekog uspjeha. To je, možda, ona jedna optimistička sekunda što je ipak i u Sarajevu, ne znam koliko u Bosni, ali što je ipak i u Sarajevu i u nekim drugim gradovima u bivšoj Jugoslaviji to imalo stanovitog uspjeha. Gomila ljudi, sa svih strana, je pisala recenzije, imali smo spotove i... ne znam, dok gledam neke druge alternativne bendove koji su prosto bili toliko "down" da su se nakon godinu ili dvije godine raspali... Ono, ta neka karizma ili ta neka enigma i dalje postoji i to je dobro.

Nazad na SCH Intervjue