|
sch recenzije MILJENKO JERGOVIĆ, OSLOBOĐENJE, SARAJEVO, JUNI 1990. APOKALIPTIČNI STROJ ZA PROIZVODNJU ZVUKA
Novac je uništio jugoslavenski rok; zapravo, svijest da se on ovom vrstom
muzike može zaraditi. Većina alternativnih i "underground" pojava sa početka
osamdesetih financijski se etablirala, uz obaveznu žrtvu identiteta, uobičajenu
za muziku koja vam služi kao kulisa dok usisavate ili pospremate kuću.
Desilo se to sa Električnim orgazmom, Ekatarinom Velikom - kao lošijom
polovinom Šarla Akrobate, zatim sa, od samih početaka slušljivijim, Filmom,
pa Haustorom i dr. Nedirnuti su ostali, uglavnom, samo oni čije djelo nije
zabilježeno na autorskim diskografskim projektima, tako da se i nisu mogli
razvijati ka vlastitom razvodnjavanju. Najbolji primjer je vjerojatno
punk grupa Termiti.
ALTERNATIVA SAMI SEBI Karijere SCH i Sexe su, u tom smislu, potpuno atipične. Prvi su se pojavili za vrhunca jugoslavenskog vala, kada je i underground scena prvi i posljednji put u povijesti ovdašnje estradne glazbe poprimila osobine masovnijeg pokreta. Čak je i zagrebački Start objavio poveći tematski tekst o sarajevskim alter-grupama kojih je bilo pobrojano toliko, koliko ih danas nema na čitavoj jugoslavenskoj sceni. Sch su tu stavljeni na čelo ovdašnje alternative, premda je teško utvrditi da li zbog muzike ili zbog novinarove fascinacije prošlošću frontmena i pjesmopisca Senada Hadžimusića. No, i prije ovog teksta SCH su imali neku vrstu kultnog statusa među sarajevskom publikom koji je išao do toga da su malo kome mogli biti predgrupa, pošto bi tenzijom koju su proizvodili kod posjetilaca koncerta znali upropastiti nastup glavne atrakcije. Pamtimo tako njihov nastup u klubu Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu kada su izlazili na tri bisa, nakon čega je nastup Partibrejkersa (koji su tada već imali ploču-istina, zajedničku sa još tri grupe) bio posve izlišan. Od samih početaka muzika SCH bila je podložna neprestanim i radikalnim promjenama, često na uštrb kvalitete, tako da je prava šteta što nisu uspostavili diskografski kontinuitet, pošto bi tako bila potvrđena jedna od najzanimljivijih i najprotivurječnijih karijera jugoslavenskog roka. SCH nikada nisu bili alternativa onome što je činilo ovdašnju scenu, oni su bili alternativa samima sebi, svakog časa radikalno različiti od vlastite prošlosti. Ploča During Wartime stiže kao još jedna od brojnih promjena, oporbi samim sebi, i ne predstavlja apsolutno nikakav presjek, niti snimku, jednog trenutka njihove karijere. Ona je samo potvrda neprestanog diskontinuiteta, dokazanog i time da se na njoj nalaze samo pjesme koje su im bile trenutno najinteresantnije, dok su svi raniji naslovi (a bilo ih je prema mom sjećanju - stotinjak) ostavljeni onima koji pamte i koji su ovu grupu pratili od njezinih početaka. Taj potpuni nedostatak nostalgije za samim sobom, ili poštovanja prema najboljim djelima svoje kreacije, vjerojatno je umjetnički potpuno pogrešan (pošto se žrtvuje kvalitet za račun temperamenta), ali je sa stanovišta rock muzike, koja postoji samo u promjenama, te alternativne kulture, kao imperativa stalne razlike - jedini ispravan. JAZ KOJI (NE) POSTOJI Dva glavna elementa kreacije u ovoj fazi SCH su zvuk i ritam. Distorzirana i fuzirana gitara zvuči kao nekakav apokaliptični stroj, obično potpuno nijem za proizvođenje tonova (ali, naravno, rock i jeste umjetnost zvuka, a ne tona). Bubnjevi daju ritam kojem će nenaviknuto uho teško odrediti strukturu, ali će ga, ubrzo, marševski korak vlastitih nogu dobro uputiti. Pri tome je nedopustiva svaka asocijacija na Laibach. Ako već morate During Wartime porediti sa nečim, onda su to rani Swansi (čije ćete ime pročitati u svakoj recenziji ove ploče), ali i prvi album Iggijevih Stoogesa. Na koncu ploče, međutim, dolazi potpuno nesrodna "Fantastična ljubavna pjesma no. 7" koja vam može biti simboličnom potvrdom da je ova grupa apsolutno nesravnjiva i neusporediva... (povratak na RECENZIJE) |