SCH je bosanski dio priče o boljoj prošlosti, rasutoj u komade. O sceni na kojoj su djelovali Laibach, Disciplina kičme, Let 3, Mizar, Grč, Satan Panonski, Miladojka Youneed, Sexa,... i na kojoj se počeo bombardovati New York. Oni najbolji i s najviše sreće su preživjeli, ali su ih nacionalizmi novostvorenih država zarobili svojim granicama i sprječavaju im normalno djelovanje na prostoru iz čijeg su populacijskog kvantiteta izvlačili kvalitet i smisao svog postojanja.

"Kroz maglu se probija dan / Konačno predah / Ti si mrtav, raskomadan / Ja... / ojađen, nikakav / Kantonski rat se nastavlja / Još dvojica, trojica,... petorica / protrčaše urlajući / u lovačkom zanosu / Sjećam se / Samo je još jednom čuo taj vrisak i to / onog dana / kad su ga / iz centra poslali (na zadatak) / Drhtao je skriven iza vrata / teških i nepokretnih / Naišli su, kao i uvijek, u paru / Polugoli, maskirani masakrirani, spremni / Znoj mu je razljevao boju po licu / Ipak... / Tada ih se nije bojao / Bio je mlad, samouvjeren, prkosan / Bio je / zanesen, pun akcije / Sada, sve ovo nas iscrpljuje, jede / Nadali smo se da ćemo cijelog života / imati snage / da živimo / ljudski u skladu s idejom o Ratu / Mislili smo: / Kada jednom dođe Taj Dan / kad ispunimo svoj cilj / odmorit ćemo se, izmijeniti živote, otići / vidjeti one / isto tako slobodne krajeve / A sad... / Tako dugo sve to traje / A sad... / Tako dugo nitko ne umire / A sad... / Tako, tako dugo smo živi / Kao barabe". (SCH, "Like Vagabonds", 1988.)

Poznavaoci opusa najznačajnijeg alternativnog benda s ovih prostora (i jednog od najznačajnijih u bivšoj nam zajedničkoj državi) – sarajevskog SCH – znaju, ali za one ostale (koji eventualno odluče pročitati ovaj tekst) mala napomena: Datum nije štamparska greška. Ova, dokumentaristički precizna, pjesma Senada Hadžimusića Tene, lidera (duše i većeg dijela tijela) besmrtnih SCH, koja savršeno odslikava poratno beznađe, napisana je još u drugoj polovini 80-ih i objavljena na legendarnom albumu (i jedinom vinilnom izdanju grupe) "During Wartime", zbirci mračnih proročanstava, na tragu Nostradamusa.

NE DOZVOLI DA ZABORAVIM

Ovih dana okončan je, u prošloj godini tiho, gotovo zavjerenički, započeti, projekat DVD-zacije najznačajnijeg segmenta istorijskog i kulturnog naslijeđa bh. alternativne muzičke scene. 10 DVD-jeva koji pokrivaju period od 1984. do prošlogodišnjeg nastupa u zagrebačkoj Mochvari, nose na sebi gomilu raritetnih video-snimaka (mahom koncertnih) koji pokazuju razvojni put najznačajnije bosanskohercegovačke urbane legende.

Megalomanski suicidalno, kako se to ako ne od, po skromnosti poznatog, Tene, a ono od njegovog izdavača (i potpisnika ovih redova), sklonog pretjerivanju, moglo i očekivati.

Specijalno za ovu priliku uskrsla Polikita, koja je prije tačno 10 godina pred svoje samoubistvo izdala povratnički konceptualni album SCH "During Wartime... again!" (kolekciju nanovo snimljenih pjesama sa legendarnog plastičnog orginala), koji je nudio (kao svojevrsnu postdejtonsku opomenu) "prolazak istim putem, novu verziju starog, promjenu koja to, zapravo nije" i koji je Tenu trgnuo iz praške letargije i štulićevske odluke o povlačenju, izdavač je ovog neprocjenjivo značajnog projekta (i, da ne bi bilo zabune i nepotrebnih pitanja, nakon ovoga se vraća u toplinu džehenema, da tamo čeka ovdašnju stoku nacional-političku, mafijaško-jalijašku i klero-fašističku, ne bi li im se našla na usluzi kao turistički vodič po krugovima budućeg im vječnog staništa).

SCH na ovoj video-kolekciji (kao i na 10-ak svojih dosad objavljenih albuma, koja se mogu nabaviti još samo preko oficijelnog sajta benda) pokazuju zbog čega su već dva i po desetljeća zasuti euforičnim kritikama po medijima bivše nam države. "Najzanimljivija i najznačajnija eksperimentalna formacija na našoj rok sceni", "Jedini bend koji traži nešto novo po bilo koju cijenu", "Krajnje beskompromisno rušenje produkcijskih i recepcijskih običaja koji vladaju u našim krajevima", Jednako nesnosno privlačni kao i prije.", "Slušanje SCH uvijek je stvar novog iskustva za koje vrijedi rizikovati." "Djelo koje daleko nadrasta scenu na kojoj je izrastao.", "Zvuče kao niko prije i niko poslije njih." "Iznimno hrabar i provokativan sastav", "Teško se oteti utisku da ovako dobar bend Sarajevo i Bosna nisu zaslužili."

Smanjenje države, međutim, i njena getoizacija u evropskim okvirima, ksenofobija, nacional-šovinizam, vjerski ekstremizam i ugrožavanje prava manjina u bilo kom pogledu, uz poratnu eskalaciju primitivizma, katastrofalnu kulturnu politiku, i neupitnu pobjedu turbo-sapunsko-reality estetike i filozofije, agresivno nametanje seljačkog i malograđanskog svjetonazora, sam rok mainstream su, na ovim prostorima, pretvorili takoreći u alternativu, a alternativa je, praktično, stradavajući kao kolateralna šteta civilizacijskog sunovrata, ostala zarobljena i zaboravljena u najdubljoj tamnici Tamnog Vilajeta (oduvijek overdoziranog kompleksom niže vrijednosti).

BiH, zajedno sa svojim Olimpijskim Gradom, bili su i ostali provincijska vukojebina i kulturna rupčaga na civilizacijskom autoputu kroz Evropu. U njoj se jesu rađali bendovi (kao i umjetnici drugih vrsta) ali ona nijedan nije ni stvorila niti "odgojila". A, bogami, ni prihvatila kao svoje, dok joj ne bi donijeli potvrdu svog kvaliteta sa strane (iz Zagreba, Beograda, Ljubljane,...). Tek tad kopilad koju je u najbolju ruku ignorisala, ili je se, u nešto goru, otvoreno stidjela, postajali su "naši". Ali samo u domenu kolektivnog prisvajanja tuđeg individualnog rada, bez stvarnih promjena u odnosu. I tako, do dana današnjeg.

Kao što do dana današnjeg SCH ignoriše primitivizam i zakonitosti sredine u kojoj stvaraju, uporno za izdavače birajući lokalne autsajdere, koji objavljivanju albuma SCH pristupaju kao kombinaciji sakralnog i umjetničkog čina, redovno zanemarujući komercijalne aspekte i zakone Industrije.

Ništa drugačije nije ni u najnovijoj epizodi, u kojoj spoj asocijalnog izdavača i samozatajne zvijezde, prijeti da ugrozi daljnju "eksploataciju" nacionalnog bogatstva, kakvim 10-ostruko DVD izdanje, sa četvrt stoljeća istorije najznačajnijeg alternativnog benda s ovih prostora na sebi, bez zadrške, možemo tretirati.

TAMNA SILA

Povremeno lošiji (pa na trenutak čak i katastrofalni) tehnički nivo snimljenog materijala, samo podcrtava njegovu autentičnost i, s jedne strane, u skladu je s punk i hard core estetikom koja je obilježila najveći dio opusa grupe (ranih 80-ih, SCH su na svojim izdanjima, upozoravali "neinformisane" slušaoce: "Šum je integralni dio zvuka"), a, s druge strane, kao da je rađen za youtube-ovsku internet generaciju (zaludnih ali upornih) pokušavača da se prolaznosti i zaboravu ukradu komadi Života ispunjeni ljepotom i emocijom.

Bol u grudima, rizik je na koji starci koji su bar dio života proveli u svijetu čiji je SCH bio mračni svjetionik, moraju biti spremni. Suočavanje s prošlošću time je gore/teže što je njegova slika bolja. Oni drugi, pak, pored žala što nisu bili dio priče, imaju priliku osjetiti nešto od atmosfere iz tih vremena i svjedočiti dijelu džekil-hajdovskih transformacija SCH. Samo što (hajde da se na trenutak poigramo opštim mjestom – imenim grupe, koje je medicinska oznaka za šizofreniju) je šizofrena struktura umjetničkog gena SCH daleko složenija od bipolarnosti. Ne radi se o podijeljenoj ličnosti, nego o na komadiće, temeljito iscjepkanoj.

Šizofrena struktura biti SCH je tako složena da ju je većini publike bilo teško i pratiti. Postoji, naime, toliko mnogo lica SCH, toliko transformacija, koje ne umiru s pojavom nove, nego nastavljaju živjeti zaseban život, multiplicirajući lice SCH u beskrajan niz različitih odraza u sobi sa iskrivljenim ogledalima, da je onima koji su se vezali za jedno, bilo nemoguće (ili bar teško) prihvatiti ostala.

Samo su oni koji su voljeli umjetničku, preispitivačku, samorazarajuću suštinu kod SCH, a ne samo njegove pojedine manifestativne oblike ostali uz njih. Ostali su se mijenjali kao klasična rok publika, kojoj je privlačan određeni zvuk u određenom trenutku. 

Kurioziteta radi spomenimo da je jedno vrijeme SCH imao bukvalno svoj alter-ego – bend PCPČP. Isti ljudi svirali su na nastupima pod 2 različita imena, sa 2 različita repertoara. I to ne različita po nazivima pjesama, nego stilski potpuno drugačija!

SCH je jedan od rijetkih bendova, ne samo na ovdašnjim prostorima (takvi su i u svijetu izuzeci) koji je vremenom, umjesto komercijalizacije svog zvuka, najprije sve više radikalizovao svoj izričaj, dovodeći u više navrata na samu ivicu i izdržljivost publike i samu mogućnost kretanja dalje, da bi devedesetih potpuno napustio zvuk na koji mu se publika konačno navikla i počeo se baviti istraživanjem gotovo dijametralno suprotnog muzičkog obrasca. Počevši od punka, pa preko, do ekstrema dovedenog, hard corea i ortodoksnog noise-a, s kojim ulaze u Rat, SCH, u dvije hiljadite kreće eksperimentišući sa tehnom i ambijentom i posljednjih godina završava snimajući neke od najljepših ikad snimljenih uspavanki, ljubavnih i plesnih pjesama, sve do čitavog niza himni koje bi, da je sreće, ova zemlja zvala svojim. Teno se, naprosto, nije dao balzamovati. Niti ucijeniti ili potkupiti od strane svoje publike.

"Najsveobuhvatniji opis umjetnosti jeste da ona, poput termita, traži svoj put kroz zidove i ograde, pri čemu u umjetnikovim mislima ne postoji ništa drugo do želja za uklanjanjem granica umjetnosti koju stvara, te da iste te granice pretvori u neophodne uslove za dalje napredovanje", napisao je još davne 1962. Mannny Farber u svom eseju "Umjetnost bijelog slona protiv umjetnosti termita". I to je ključ za razumijevanje tog fascinantnog niza transformacija SCH, u kojima oni ostaju vjerni samo sebi i svojoj želji da eksperimentišu zvukom i porukom.

Naprosto, radi se o jednom od najznačajnijih umjetničkih projekata u oblasti muzike, na našim prostorima. Na žalost – od samog početka potpuno neshvaćenim od sredine u kojoj žive i do dana današnjeg cjenjeniji vani nego u vlastitoj zemlji.

KAD SE SVRŠI SVE

Koliko je Teno bio u pravu, napuštajući zvuk po kome je SCH bio poznat 80-ih, i potpisnik ovih redova shvatiće tek mnogo godina kasnije, kada su mu njegova jedanaestogodišnja kćerka i njene drugarice, koje je vozio u muzičku školu počele pjevati i tražiti da im pušta pjesme Discipline kičme i Laibacha, koje je nekad, u vožnji, puštao sebi, misleći da su djeca zabavljena međusobnom pričom i da ne obraćaju pažnju na ono što on sluša. Alternativa je mrtva. Ono što je nekad bio teški underground, prihvatljiv tek nekolicini, sada su dječije pjesmice. Provokacija je postala nemoguća, osim prema islamističkim idiotima, kojima je sa životima "sve u redu", pa nemaju značajnijeg posla do bavljenja karikaturama i "pederskim" festivalima.

"U suštini, ništa se novo u svijetu ne dešava, niti će se desiti.", ustvrdiće Teno u jednom od svojih poratnih intervjua, ne odolivši da ne ubaci malo intelektualne diverzije i ironiziranja vlastite pozicije: "Mislim da nekih bitnih pomaka u umjetnosti neće biti do trenutka kad možda, eventualno, genetika ne bude u pravom smislu oslobođena da izvrši revitalizaciju svijeta... Tek tada se mogu očekivati neki pomaci, općenito, pa i u umjetnosti. A dotad, ono, čisto – učmalost. Na koju se eventualno s vremena na vrijeme može dati neki osobni pečat."

Projekat skupljanja krhotina prošlosti počeo je, zapravo, još 2006. sjajnim albumom "Samo se pizda ne boji kiše", na kome je Teno skupio gomilu pjesama iz rane, što uslovno što bezuslovno, punk faze benda, koje, s obzirom na brzinu promjena interesa benda i njegove kompletne estetike nikad nisu objavljeni. Ingeniozno upakovanom u punkerski dizajnirani omot nekadašnjih singl ploča Teno je "Pizdom", po običaju, iznenadio sve, objavljujući je neposredno nakon elektroničko-hipnotičkog "Deluge and After". Još jedna ikona alternativne scene bivše države – Zdenko Franjić, vlasnik etikete "Slušaj najglasnije!", već sljedeće godine objavljuje zagrebački koncert iz 1990. Iako je Teno taj napad nostalgije nemilosdrno presjekao fascinantnim albumom čije ime govori sve – "Dance!", konačno je zaokružen i paket arhivskog video-materijala dostupnog grupi u ovom momentu.

Kako se radi o grupi koja se u jednom trenutku počela transformisati tom brzinom da ne samo da nisu objavljeni zvučni zapisi svih njenih faza, nego sve one nisu doživjele ni koncertno predstavljanje, a, s druge strane, ni koncerti nisu dosljedno snimani, neke izuzetno zanimljive faze rada banda ostale su bunkerisane u memoriji povlaštenih pojedinaca. I zauvijek izgubljeni za Budućnost.

No, na stranu istorija, faktografija i lamenti nad nepovratno izgubljenim - 10 komada je više nego dovoljno za uživanje. I bez sentimentalne korupcije, preživjelih dinosaura.

SCH je bosanski dio priče o boljoj prošlosti, rasutoj u komade. O sceni na kojoj su djelovali Laibach, Disciplina kičme, Let 3, Mizar, Grč, Satan Panonski, Miladojka Youneed, Sexa,... i na kojoj se počeo bombardovati New York.

Imena su to, parafraziraću Miljenka Jergovića, iz svojevremenog osvrta na moju knjigu političkog plakata "Izdajnik", koja su dio zajedničkog sazrijevanja generacije koja više ne postoji. Odnijeli su je zajedničkim djelovanjem: Smrt, Odlazak i Odustajanje. SCH je, međutim, preostao, kao postapokaliptični čuvar plamena jednog autentičnog svijeta. During Wartime. Za generacije koje dolaze.

Oni najbolji su preživjeli, ali su ih nacionalizmi novostvorenih država zarobili svojim granicama i sprječavaju im normalno djelovanje na prostoru iz čijeg su populacijskog kvantiteta izvlačili kvalitet i smisao svog postojanja.

U toj priči SCH su možda prošli najgore. Dijelom zbog svojih stalnih radikalnih transformacija, koje su onemogućavale bilo kakvu komercijalnu eksploataciju, i inače, a pogotovo u novonastalim uslovima, a dijelom i, jednostavno, zato, što su podijelili sudbinu ostalih stanovnika ove države koja to, zapravo, jedva da jeste.

Kao izvorni punker, koji je ostao vjeran noiseu i industrialu (i nikad 100% nije prihvatio Teninu transformaciju) moram na kraju ipak citirati nekog ko ni na koji način ne pripada mom svjetonazoru, i reći: Shine On You Crazy Diamond!

Mada... džaba je dijamantu što je 25 karatni, kad je okružen svinjama.

---

DESETKA OD SCH

---

VIDEO 1

Koncertni snimci iz 1984. Podsjećanje na činjenicu da je Sarajevo imalo svoj autentičan odgovor na Novi val, u rangu Šarla akrobate ili ranog Haustora, koji je, međutim, zbrisan populističkom muzičkom verzijom viceva o glupim bosancima. Rana faza benda, koji se, za razliku od novovalne većine, neće okrenuti komercijalizaciji svog zvuka, nego njegovoj radikalizaciji. Sadrži raritne snimke kao što je horsko pjevanje publike SCH-ovih mega hita "Romanija/Schizophrenia", koji će, u kasnijoj fazi, od strane benda, biti s prezirom odbačen i dosljedno ignorisan. SCH u možda najjačoj postavi u svojoj istoriji, sa antologijskim višeglasnim Hold Hem i svevremenom Azrinom interpretacijom O-deutsche.

VIDEO 2

Poslastica za sladokusce – jedino svjedočanstvo fascinantne "talijanske" hard-core faze SCH, nezabilježene na audio izdanjima grupe, u vidu samo dvije pjesme kratkog snimka sa beogradskog koncerta, na "Akademiji lepih umetnosti" 1987. Tu je i legendarni nastup SCH na ljubljanskom "Novi rok" festivalu, na kome Teno razbija svoju gitaru, publika uništava opremu i izbija niz tuča. Na DVD-u je i početak možda najboljeg koncerta iz predratne faze grupe – onog iz CDA, 1988. na kome bend prezentira materijal sa svog legendarnog vinilnog albuma During Wartime.

VIDEO 3

Nastavak koncerta iz CDA, uz dva posljednja predratna nastupa grupe, iz februara 1992., na "turneji" pod nazivom "Unter Der Bosnische Flagge". Sarajevskim, nekoliko mjeseci nakon što im je prvobitno bio zabranjen koncert pod tim nazivom, te čuvenom beogradskom koncertnom verzijom Aske i Vuka (najavljenom obljepljivanjem Beograda plakatima sa bosanskim grbom).

VIDEO 4

Nastup na Kontraviziji, 1990., zagrebačkom alter-rock odgovoru na malograđanski euro-vizijski spektakl. Militantni ritam predratne faze SCH. Plus izvanredni SCH Video Card TV Presentation, iz decembra 1993., na rahmetli TV BiH, s prologom od stihova pjesme Bosna: "I hate you / your marriage / your darkness / your hungry children / your way, that way / The Bosnian way... FUCK YOUR DAY!".

VIDEO 5

Mračni, tegobni, psihodelični nastup na Obali, 4.5.1993. u opkoljenom Sarajevu. Zvučna Gernika. Munkov Krik na prelazu u potpuno odsustvo emocije i tišinu. Ples iznad ponora na oštrici sječiva koje u ruci drži Smrt. Ili, riječima nikad prežaljenog Karima: "Čudan i, što se mene tiče, predivan način da se apokalipsi nacerimo u lice, pljunemo je sa onom silinom kojom panker pljune muzičara koji ga na kocertu ne zadovoljava svirkom.

VIDEO 6

Još jedan nastup u ratnom Sarajevu. 1994. godine. Na kome "Master" zvuči sablasno-zabavno. U okruženju sveprisutne smrti i razaranja, Tenin davno napisani soundtrack za kantonalne ratove oslobođen je svoje prvobitne prijeteće dimenzije i ogoljen na samorazumijevajuću činjenicu. Jedini zvuk koji se ne čini apsurdan u datom trenutku. Druga strana turbo-patriotskih himni za topovsko meso. Pridodati gig u ljubljanskoj Menzi, 10 godina kasnije, kolaboracija sa genijalnim tuzlanskim psihotičnim Diplomcem Grahom, čini ovaj DVD definitivno najboljim u kolekciji. Kao scena iz science fiction-a Ridleyja Scotta, u kojoj glavni junak, bježeći od pomahnitalih mutanata, ulazi u mračni poluprazni bar, u kome ostarjela zvijezda, koja podsjeća na Nicka Cavea, troši posljednje ostatke svoje slave svirajući pred nezainteresovanom alkoholiziranom publikom, iz koje, nesuvislom konverzacijom, bezuspješno pokušava izmamiti emociju. Dok robot, sa likom Grahe, koga je Teno, skupa sa ostalom opremom, pred nastup uredno raspakovao i uključio u struju izvodi svoje redukcionističke pokrete, karakteristične za taj stariji model, koga si je Ocvala Zvijezda sebi jedino mogla priuštiti. Nadrealno. Naprosto nevjerovatan spoj Grahine totalne dehumanizovanosti i Tenine grčevite potrebe za tuđom emocijom i prihvatanjem.

VIDEO 7

Kolekcija intervjua. Za upoznavanje sa likom koji stoji iza projekta SCH.

VIDEO 8

Radio Live Gig. SCH otvaraju seriju radijskih koncerata na sarajevskoj Dvjestadvojki, promovirajući album "Deluge & After". Ekskluzivno mjesto za Legendu. "Vaši će mozgovi biti spaljeni", riječi su s kojim Teno započinje nastup. U pridodatom, još jednom, intervjuu, Teno na pitanje o dugovječnosti benda ironično odgovara: "Ja podržavam genetski inžinjering i kloniranje (i legalizaciju teškog dopa). Tako da je za SCH klonirane uvijek moguće."

VIDEO 9

Live at Mochvara. Prošlogodišnji nastup u Zagrebačkom klubu Mochvara. SJAJAN! Teno, samozatajni i bezgranično korisni Rida ("drito iz Sudana") i iz bespuća prošlosti i njemačkog reda, rada i discipline iskrsla Azra. Ona(!) Azra. Koja je 80-ih, sa sjajnim basistom Elčijem, napustila bend da bi stvorili izvanrednu Scabiju, koju je, nažalost, kao i milijune drugih snova, sahranio rat. 20-ak godina kasnije, ljepša i bolja nego ikada, vratila se, na trenutak, da nam pokloni dio magije kojom je zračila 80-ih. I savršeno se uklopila u Tenin aktuelni koncept. (osim ovog koncerta, pogledati je i na You Tube-u kako pjeva "Se Tu Mami", od Parisottija. Veličanstveno!)

VIDEO 10

The Best kolekcija. Za upoznavanje. I za one koji imaju problema s "vremenom".