Uz Andriju "Zar i ti sine bildaš?", jedan od najoriginalnijih (ako i ne najbolji) BiH album ove godine...

Igrom slučaja (a možda i zaslugom) do nas je došao novi studijski album kultnih sarajevskih SCH. Pod paskom 'muzika za noge, tekstovi za glavu' Teno je bosanski genije čega god da se prihvati. U ovom slučaju bolji je od Suicide, D.A.F., Cabaret Voltaire, Psychic TV i Borghesie koje mediji nisu nikad uzeli zdravo za gotovo (eh, Kraftwerk, Throbbing Gristle, Neubauten, The Young Gods još su uvjek neuhvatljivi). Uvijek je tu bila nekakva čudna sfera. Da, to je to! 70 minuta uživanja albuma, što je velika rijetkost, barem na ovim našim 'regionalnim' područjima. Ovo je djelo koje će kroz određeno vrijeme prepoznati i svijet.

Sa paralelno objavljenim alter/noise-rock "Live in Zagreb 26.4.1990" (za Slušaj najglasnije), pojavio se i novi studijski rad SCH što je njihovo 11. diskografsko ostvarenje. Kao što sam naslov govori, riječ je o plesnoj electro-dance glazbi čije je korijenje duboko zaraslo još od perioda sredine '70-tih naovamo. Album doslovce prolazi kroz sve važnije segmente elektronske dance scene pri čemu su po karakterističnom SCH stilu vješto izbjegnute sve hibridne komercijalne zamke. Sedam pjesama je pjevano na engleskom jeziku, naravno (Teno četiri, a Azra Inajetović tri naslova), dok su tri instrumentali. Osim Tene, tekstove su napisali Rida (dva naslova), Cvijaxo, Sandra i njihov web master Sasha koji je u Americi (svi po jedan naslov). Instrumentarij koji se koristi je vrlo minoran - gitara, kompjuter, ritam mašina i klavijature, ali to nije nikakva loša stvar jer su napravljene sjajne skladbe, sve bolja jedna od druge. Produkcijski odlično. Fućkam bedake koji bi ovo producirali ovak' ili onak'... važna je glazba i poruka. To je sjajno, John Peel bi odmah napravio session sa SCH, na žalost pokojnika više nema, a nema nikoga tko bi osim Zdenka Franjića ovaj iznimno kreativan rad plasirao u svijet. Šteta. Velika. S glazbenog područja, album ravan "Odbrana i poslednji dani" Idola! Pravi retrospektivni pogled u ex-historiju s naglaskom na budućnost.

Album počinje sa skladbom "City" koja je tipičan jednostavni electro-body znamenitih D.A.F. (i stari i obnovljeni) gdje pjeva Azra kao i u sljedećoj "Fly" koja spaja spomenutu referencu s elementima gitarističkog Talking Heads iz vremena albuma "Fear Of Music" i "Remain In Light" (a i "Speaking In Tongue"). Što li zbog njenog lijepog i šarmantno obojenog glasa ili fine plesne elektronike pune jednostavnih zamisli, ovo su dvije veoma radiofonične electro/gothic-rock pjesme. No, naredna "Great scrutinizer" s vokalom samog Tene već poseže u mračniji i sofisticiraniji dio elektronike (Nitzer Ebb i Pankow primjerice), dok je zavodnički osmijeh naoko lagane 'muzičice' italo-disca, novog romantizma i electro-popa u 12 minuta dugačkoj "Reality show" pravi odgovor na kurentne TV bedastoće za ispiranje mozga. On ovdje pjeva istančanim 'nosnim' glasom izvrgujući ruglu sve znane medijske gluposti kojima se hrani žuti tisak i pripadajuća milijunska publika, da bi u drugom instrumentalnom dijelu kompozicije potpuno ušao u pravi Kraftwerk manir sa sjajnom melodijsko/ eksperimentalnom spregom velikih majstora. Bravo!!! To bi trebalo objaviti kao singl i spot. Sjajna stvar. (možda i najbolja stvar cijelog albuma). "Shivering lap" je pjesmica koja na electro-pop način '80-tih (Joy Division, rani Depeche Mode, Soft Cell, Beograd, Nitzer Ebb...) donosi uzbudljiv tekst o teškim emotivnim nesrazmjerima koje je otpjevao Teno uz Ridin popratni vokal. Instrumental "Europa galante" je vrlo dobar plesni glazbeni komad koji može poslužiti za špice, najave radio emisija, reklame... gdje je spojeno nekoliko vrsnih elektronskih izvođača u jednu plesnu karakteristiku - glazba mora govoriti više od teksta. Bez obzira na dvije i pol (skoro tri) decenije skupljanja lp ploča i rada na glazbenoj sceni, zaista nemam pojma s kim bi to usporedio. To je tako jednostavna, a istovremeno i sjajno komplicirana skladba. Kada sam preslušavao album, supruga me pitala, kuhajući ruèak, šta to tako dobro izlazi iz zvučnika. Ma, fenomenalni funk-rock-electro/techno. Ima ljudi koji nikad nisu slušali niti funk, niti elektroniku, a da im se ovo sviđa. Sjajno. (asocijacije mogu sezati od James Brown, New Order do wah-wah Hendrixa, veoma složenih Kraftwerk konfiguracija i još koječega), "Let's pray", možda i najvažnija stvar na albumu sjedinjuje savršeno dobro posložene sintagme SCH - šizofreniju, minimalizam, tekst od kojeg se poludi ili ostane zdrav u glavi i odličan završni dub koji predstavlja pravi odgovor autora kako treba koristiti jednostavni i smrtno dosadni zvuk reggae ritma i sveprisutne psihodelične atmosfere. Još jedan plus za album.

Zadnji dio albuma su veličanstveni instrumentali "Ein Bosniches requiem" (industrial) i sjajni 13 minuta dugački instrumentalni gitaristički psycho-trance "Our enemy goes to hell" koji je savršeno dobro oružje trenda u kome su SCH dali do znajna da itekako mnogo znaju podariti bilo kom žanru. Ti majke, u životu (Joco Plazek), nisam čuo na svim partijanama ovako fenomenalan eksplicitni i istovremeno sofisticirani plesni naboj. Sjajna stvar!

Spomenuti instrumental "Ein Bosniches requiem" prikazuje SCH u odličnom aranžerskom industrial obliku gdje uz repetativni, hipnotički moćan ritam popraćen s gitarskim riffovima i solo dionicama sadrži i sitan zvuk 'nijemog' zbora u posljednjem, odvojenom dijelu kompozicije. Posljednji broj, gothic-balada "Cradlesong" je netipičan za ovaj elektronski album jer je odsviran samo na dvije električne gitare uz pratnju Azrinih vokala.

O kvaliteti ovog albuma ne vrijedi previše govoriti, dovoljno je reći genijalno! Bravo SCH!

U ovom izdanju SCH treba pod hitno doći u Hrvatsku i promovirati album, bilo gdje.

Ovo je genijalno! Bravo Bosanci!

Skroz jednostavno, veoma sofisticirano i genijalno. Oni znaju da se obraćaju samo pravim slušateljima i umjetnicima zanata. Bez brige, uspjeli ste u tome!

Naslovi: 1.City, 2.Fly, 3.Great scrutinizer, 4.Reality show, 5.Shivering lap, 6.Europa galante (instr.), 7.Let's pray, 8.Ein Bosniches requiem (instr.), 9.Our enemy goes to hell, 10.Cradlesong

ocjena albuma: 10 [1-10]

horvi // 27/10/2007