|
sch recenzije ZLATKO HADŽIDEDIĆ, NAŠI DANI, SARAJEVO, 1984. POETIKA SCH ...pitanje je koliko to uopće podliježe jednoj zdravorazumskoj analizi...
Ushićenje je jedina riječ kojom bi se bar donekle mogao opisati osjećaj
koji je kod mene nastao nakon prvog preslušavanja snimka što je načinila
nedovoljno poznata, a još manje priznata sarajevska grupa SCH. Naravno,
to me natjeralo da ih preslušam ponovo, i ponovo, i ponovo, i... na kraju
sam došao u situaciju da sam skoro potpuno prestao slušati bilo kakvu
drugu ili drugačiju muziku. Umjesto da vremenom splasne, ushićenje se
povećalo do ogromnih razmjera i jednostavno mi oduzelo dah. Kako da
izustim riječ, kada bih imao tako mnogo da kažem?
Međutim, pitanje je koliko je stvaralaštvo SCH uopće podložno jednoj zdravorazumskoj analizi, u prvom redu zbog toga što ono u priličnoj mjeri izlazi van sistema koji nam je nametnut od strane onoga što nazivamo zdravim razumom (i na koji smo inače tako ponosni). No, to ne znači da SCH ne posjeduju vlastiti sistem, vlastitu poetiku, čak veoma izgrađenu i razgranatu. To ne znači ni da je u taj SCH sistem apsolutno nemoguće prodrijeti, ali činjenica je da to nije moguće postići na ovako malom prostoru. Ukoliko bi na najkraći mogući način željeli objasniti taj sistem, onda bi umjesto skraćenice SCH morali upotrijebiti puno ime grupe, te bi tako umjesto "poetika SCH" mogli reći "poetika Schizophrenie", odnosno, "poetika šizofrenije", a to bi se opet moglo nazvati dokraja radikaliziranim oblikom nadrealističke poetike. Radikaliziranoj, ne zato što je ovdje riječ o svjesnoj radikalizaciji, dakle, na način na koji je nadrealizam kao povjesna činjenica to već učinio (što je, uostalom paradoksalno, i najveći nedostatak nadrealističkog koncepta), nego zbog toga što ovaj put pred sobom imamo autora koji u svom stvaralaštvu ne polazi od pretpostavke o primjenljivosti nekih postupaka iz Frojdovog ili Jungovog učenja na područje umjetničkog stvaranja, već vlastito iskustvo uspijeva veoma precizno artikulirati u muziku i riječi, te tako stvara pjesme koje ponekad imaju tako čvrstu strukturu i zbijenost izraza., da se u tom pogledu mogu usporediti sa najboljim ostvarenjima u rok-muzici, naravno, kad je riječ o alternativnim i istraživački nastrojenim projektima. No, ukoliko bi željeli da na neki način opišemo kakvu to zapravo muziku svira SCH, morali bismo se poslužiti poređenjima, ma koliko ona bila nedostatna kada je u pitanju jedan tako autentičan bend kakav je SCH. U domaćim okvirima, jedina imena koja možemo spomenuti su Buldožer iz rane faze, Šarlo akrobata i Borghesia. Što se stranih imena tiče, spisak bi, naravno, mogao biti mnogo duži, ali bi samo poređenje uglavnom izgubilo snagu, jer se mahom radi o grupama i pojedincima čija je djelatnost manje poznta široj publici. Ipak, navedimo bar neke: Pere Ubu, Joy Division, Killing Joke, Can, Brian Eno, Robert Fripp... Ako vam, pak, sve ove navedene odrednice ne uspijevaju stvoriti predstavu o SCH, preostaje vam jedino da se potrudite i na bilo koji način nabavite kasetu sa snimcima grupe, jer to je jedina prava mogućnost da se susretnete s muzikom SCH, koja još uvijek nije pretočena u brazde na vinilu, a, koliko ja poznajem prilike u domaćoj diskografskoj industriji, vrlo vjerovatno je da nikada neće ni biti, na žalost. Što se tiče koncerata, koji su također redovito izvrsni, na njima se , prije svega zbog tehničkih (ne)mogućnosti, ne može čuti dobar dio veoma interesantnih aranžmanskih rješenja koja su postignuta u studiju, ali se zato može osjetiti energija koju SCH, i samom svojom pojavom zrače. Dakle, ako vam se ikada pruži prilika, poslušajte SCH, barem na koncertu. Ne znam kakvu bih još preporuku mogao dati. (nazad) GORČIN STOJANOVIĆ, NAŠI DANI, SARAJEVO, MAJ 1985. TRIJUMF ŽIVOG ZVUKA Sarajevska
scena egzistira u dva paralelna toka - jedan, novoprimitivni ili pseudo-folk, i
drugi - alternativni, koji su značajniji za njen opstanak i medijski probitak.
Ako su bendovi iz prvog toka već skloni svakojakim, pa i artističkim
kompromisima, oni iz drugog, još su do kraja samosvojni, i što je važno i dobro
- sve autentičniji. Obje grupe,
svaka po svojim mogućnostima i nakanama, pripremile su ambijent za istup SCH.
Ovaj put bio je to zaista istup. SCH su počeli desetominutnim "komadom buke"
koji bi otjerao konvencionalnu publiku iz dvorane, ili bi je natjerao da makar
pokrije uši. Ali, SCH, kao potpuno nekonvencionalan bend, ima i takvu odanu
publiku. Uvodni komad trebao je da isprovocira gledaoca i slušaoca i da mu stavi
do znanja da koncept benda proizlazi iz oblikovane i "destilovane" buke, koja
zapravo čini suštinu rokenrola. Za razliku od Koje (Disciplina kičme) i njegove
težnje da pravi trominutne komade "lepe buke", SCH je filtriraju i koriste kao
građu. Ovo je osobito uočljivo u novijim pjesmama koje sadrže slobodno shvaćeni
tretman HC punka. Hard core je strog i zatvoren obrazac; intervencije unutar
njega su svedene na promjenu brzine sviranja. SCH, međutim, ne preuzimaju
obrazac nauštrb vlastite poetike: naprotiv! Oni ugrađuju hard core u nju,
čineći ovaj beznačajni punk-derivat mogućim čimbenikom jedne radikalno drugačije
zvučne slike. SCH se sve više kreću ka minimalizmu i to je dobro. BRANKO VRDOLJAK, NAŠI DANI, SARAJEVO, 1986. Iskošeni muzički koncept benda dobio je potvrdu kvalitete na najmjerodavnijem mjestu: Ljubljana, kolijevka naše alter-rock scene, još pamti nastup SCH... SCH je, veoma dosljedno radikalnost dobrovoljno doveo do hermetizma... Proizvod sadašnje radne faze SCH, izuzevši bliske prijatelje, publika vjerovatno neće imati priliku upoznati, što je za publiku kakva jeste, vjerovatno sretna okonost. Ne bi, međutim, bilo preveliko iznenađenje da, nakon tačke i s novim pjevačem, novi pasus donese hitove kakve povijest jugoslovenskog popa još nije susrela. Uostalom, samouništenje uvijek postoji u više varijanti. (nazad) START, ZAGREB, 1986. Novi materijali grupe bliži su standardnom hardcore-obrascu nego što je to uspjelo napraviti ijednoj slovenskoj germanofilski orijentiranoj grupi, koje već godinama ortodoskono uzgajaju taj trend. U domeni glazbe u kojoj se radovi "SCH" i "PCPCP" kreću, treba im odati priznanje za nekonvencionalnost i zanimljivost. (nazad) OGNJEN TVRTKOVIĆ, NAŠI DANI, SARAJEVO, 1987. Kada se već nitko u Sarajevu nije sjetio da na bilo koji način dokumentira postojanje jedne od doista najzanimljivijih i, usuđujem se reći, najznačajnijih eksperimentalnih formacija na našoj rok-sceni tu prazninu su popunili, a ko će drugi nego agilni ljudi iz FV-založbe iz Ljubljane... Svi kvaliteti "SCH" su i na ovoj kazeti - ogromna količina buke, kontrolirane na najbolji način, minimalistički postupci u strukturiranju pjesama, tekstovi na raznim jezicima, više datih kao krik, negoli pjevanje, fuzirane gitare. Urbana paranoja na kub. Pravi odmor od raznih "Valentina" i sličnog smeća. (nazad) POLET, ZAGREB, SEPTEMBAR '87 SCH, SARAJEVO SCH je za šest godina rada prešao granicu anonimnosti privukavši pažnju medija svojim statusom kult-grupe i životnom pričom gitarista, vokala i leadera Senada Hadžimusića (što u ovome trenutku i nije najbitnije jer je kazeta grupe SCH bila pravim otkrićem). Već nakon prvoga slušanja evidentno je kako je posrijedi vanserijski autorski potencijal. Totalno nekomercijalan pristup rezultirao je svježim i originalnim idejama, te snažnim i iskrenim tekstovima. Ako bi svirku SCH okarakterizirao kao vid "umjetnosti buke", tada bi svaka (neizbježna) usporedba s već legendarnim Kojom išla u prilog SCH. Vrijednost materijala nije mogao umanjiti ni škripav snimak ni povremena nerazumljivost vokala jer je bandu izvan svih okvira to dopušteno.... (nazad)MARJAN OGRINC, STAV, NOVI SAD, 1987. Ovogodišnji "Novi rok" je praktičan dokaz da, i pored teških uvjeta svugdje po Jugoslaviji nastaje rok muzika sa snažnim izrazom, jer, grupe SCH, MIZAR i MILADOJKA YOUNEED bi, sasvim sigurno, mogle izaći na Zapad samo na osnovu svog muzičkog izraza. To, prema tome, znači da je razvoj domaćeg roka prerastao svoje dečije doba i možda će najbolje grupe zaista morati krenuti u inostranstvo da bi (slično kao Laibach) na Balkanu na njih počeli drugačije gledati!... Rok profil priredbe je najviše opravdala grupa SCH, bukom, lomljavom i obrtajima u komadima koje, u najboljem slučaju, možemo usporediti sa nekim američkim post-hardcore grupama i bila je sigurno najbolja grupa "Novog roka"... (nazad) BRANIMIR LOKNER, STAV, NOVI SAD, 1988. Izdvojenost ovog benda od uigranih i ustaljenih formi eksponiranja, kao i odbijanje da se prilagodi bilo kojoj struji sem vlastitoj, daje nam razlog da ovom sarajevskom bendu posvetimo malo više prostora... Zato kaseta "SCH", ostaje kao vredan dokument jednog vremena u kome je novi urbani senzibilitet u svom definitivnom obliku predstavljen i na ovim meridijanima. Zahvaljujući pre svega SCH. (nazad) SAŠA LESKOVAC, VALTER, SARAJEVO, 1988. SCH funkcioniše u ovom gradu kao jedini bend koji traži nešto novo po bilo koju cijenu. Posljednji koncert grupe se ne može proglasiti ni dobrim ni lošim, jer oni ne prave koncerte da bi neko dao svoj sud o njihovom radu. Oni prave muziku i koncerte da bi pokazali svoj sud o stvarnosti. (nazad) GORČIN STOJANOVIĆ, NAŠI DANI, SARAJEVO, 1988. Na sarajevskoj sceni njihova je pozicija sasvim marginalna, ali ne po značaju, nego, isključivo, po medijskom probitku. Ali ta i takva pozicija ima izvjesnu draž. Sch su, pokazuje se, definitivno jedini sarajevski bend koji ne želi i ne mora da vodi računa o robnom, tržišnom karakteru svoje muzike. Drugačije: oni, usljed nedostatka komercijalnih ambicija, prave muziku koja nema tržišnu vrijednost. Nije, zapravo, istina da nemaju ambicija - oni jednostavno ne žele devalvirati sopstvenu muziku radi eventualne komercijalne prođe. Takav stav prostire im maltene neograničeno polje kreativne slobode iz koje, ili zbog koje, stvaraju vjerovatno jedinu autentično novu i drugačiju muziku u Jugoslaviji ovog trenutka. (nazad) OGNJEN TVRTKOVIĆ, OSLOBOĐENJE SARAJEVO, 23.1.1990. NEZAVISNO IZDANJE Napokon se i
to desilo: sarajevska rok-scena je "porodila" svoju prvu neovisnu ploču. Naime,
svoje skoro desetogodišnje djelovanje sastav SCH je krunisao izdavnjem albuma
karakterističnog naslova "During Wartime", na kome se nalazi preko 40 minuta rok
- muzike. Slušanje prvog albuma "During Wartime" je sve samo ne ugodno. Njihova repetitivnost i minimalistički zahvat, uz stalna izobličenja zvuka uz skoro animalne krikove i tekstove u kojima se razni jezici koriste za neočekivana semantička dekodiranja, uz naglašeni rad bas gitare i fuziranu gitaru, stvaraju muzički ugođaj koji izaziva krajnju neprijatnost i nelagodu. Konzekventno i sa krajnjim samoprijegorom provodeći ideju o nekoj drugoj muzici, muzici iza zavjese, Senad Hadžimusić i njegova grupa SCH su predstavljali i predstavljaju spasonosnu ravnotežu svim onim pokušajima opće komercijalizacije i potrage za spasonosnom formulom "kako doprijeti do što šire publike", shvatajući tako rad u ovoj grupi kao ventil za kreativno ispoljavanje i način življenja istovremeno... Rijetko i dragocjeno izdanje, tim prije što je štampano u minimalnih hiljadu komada. (nazad)DRAGAN B. PAVLOVIĆ, RITAM, MART '90 SCH - DURING WARTIME Dugo očekavni LP grupe SCH napokon je ugledao svetlost dana. Ploču započinje vokalni intro Martina Abma-e iz Amsterdama, vesela poskočica na holandskom, da bi nas hipnotički ritam prve pesme "Vagabonds" lagano uvukao u svet SCH. Tek sa sledećom, "The Days When i Was Born" počinje noise, buka i šumovi izmešani s glasom koji ne peva, već opominje, pripovedajući staru pricu o Vođi, jednom i nepovredivom (nikad ne dozvoli da zaboravim / da ga želim / da ga hoću / da mu dajem sve što mogu / da je zemlja naša moćna / da je ljubav naša za njega vječna), dostižući kulminaciju u pesmi "Master". Sve je ovo duboko proživljeno i doživljeno, bez poze i laži. Gotovo nestvarno, posle emitovanja tolike količine savršenog duševnog bola, ploču završava "Fantastična ljubavna pjesma no7", akustični instrumental pun nostalgije i optimizma. Zamerka bi se mogla uputiti izboru materijala (mnogi će ostati uskraćeni za neke pesme iz (pra)davnih vremena, no to je, izgleda, nužnost), neko bi možda zamerio na produkciji - ali lično mislim da je na ovoj ploči sve upravo onako kako su to članovi SCH i želeli. Za ovaj LP * * * *, a za celokupan rad - čitava galaksija. (nazad)SEAD KREŠEVLJAKOVIĆ, VOX, SARAJEVO, 1990. Sarajevska grupa SCH i njen vođa Senad Hadžimusić su zasigurno jedan od najboljih bosanskohercegovačkih sastava na alternativnoj sceni kojoj su oni udarili i prave temelje prije više od 12 godina. (nazad) MARJAN OGRINC, START, ZAGREB, 26.5.'90. INTROSPEKTIVNI UŽITAK Iako je Sarajevo poznatije po raznolikom spajanju rock'n'rolla s lokalnim duhovitostima i glazbenim idiomima, u njegovome undergroundu još od 1983. djeluje skupina SCH koja beskompromisno shvaća glazbu kao sveopći jezik kojeg lokalizmi mogu samo ograničavati. Glazbeni razvoj SCH mogli smo pratiti već i prije, preko samostalno objavljenih kazeta koje poznajemo u nekoliko varijanata sa sličnim materijalom. Samo što je skupina već tada razlikovala materijal koji je za nju reprezentativan od materijala koji je zapravo dodatak. Tek je FV kazeta prvi put razotkrila osnovnu jezgru glazbenog postupka skupine i to izborom koji je sačuvao samo najkarakterističnije komade SCH-a. Dakako, to svjedoči o samokritičnoj i visokoj razini selektivnosti, te o jasnoj svijesti skupine da je prezentacija glazbenog materijala ključni potez u oblikovanju medijske slike o identitetu grupe. Ploča DURING WARTIME još kristalnije govori o tom glazbenom identitetu. Tako sad više ne nalazimo komade koje bi obavezivali rock'n'roll ili hardcore uzorci, iako osnovna opredjeljena ostaju. To je upotreba buke kao konstitutivnog zvuka, pa gitara, bas i sintisajzer distorzirani ili fuzirani, te vokal filtriran preko modulatora. No, buka je u službi zvuka i nije više samo neugodno šokantni element izazova. Sama se
glazba svojom repetitivnošću, određenim minimalizmom i usporenom težinom više
priklanja introspektivnom uživanju u njoj i praktički nema nikakve izrazito
tjelesne ekstravertirane učinke, što je značajno za veliku većinu zabavne
glazbe. To znači da SCH optira na duh, na duhovno zadovoljstvo, što skupinu
smješta u polje avangardnog i alternativnog zvuka. Zvučni učinak te glazbe je
snažan, grub, silovit i nezaustavljiv, no ni za trenutak nije agresivan ili
razoran, nego skroz-naskroz oblikuje pitanja o odnosima snage, vlasti, osobnog
introvertiranja društvene vanjštine, nadređenosti i podređenosti,
slobode. Glazba SCH je neumoljiva i doslijedna. Ne pristaje ni na kakve očite uzorke i uzore, nego je oblikovana sa svojstvenom poetikom, zbog koje izlazi iz trenutno trendovskih i eklektičnih strujanja u rocku. Glazbeni učinak podsjeća na najranije i najplodnije razdoblje Swansa, no SCH postiže to drukčijim sredstvima i posreduje drukčije sadržaje. To su obavezne konstruktivnosti koje ne postižemo samozaboravom u zabavi, nego poniranjem u sebe i poštenjem prema samome sebi. (nazad)ALEKSANDAR DRAGAŠ, OKO, ZAGREB, 31.5.'90. SCH - DURING WARTIME "OVA PLOČA JE POTPUNO NEZAVISNA. NJOME SE POTVRĐUJE NEDODIRLJIVOST DVAJU SVJETOVA U KULTURI (SUPKULTURI), ONOG HUMANOG, I DRUGOG, MEDIOKRITETSKOG I TIRANSKOG..." (s ploče SCH) ... Prijeđimo na konkretan razlog nastanka ovog teksta, album DURING WARTIME Sarajevske skupine SCH. DURING WARTIME je, ako izuzmemo uvodnu vokalnu temu koju je otpjevao Nizozemac Martin Abma (valjda na nizozemskom) i zaključni akustični instrumental "Fantastčna ljubavna pjesma no7", klasičan noise album s određenim političkim konotacijama. Nije teško zaključiti da During Wartime sliči albumima "Filth" i "Cop" njujorških "Swansa", no uz sporost, brutalnost ritma, distorziranu gruboću i cjelokupnu težinu kojom odiše, During wartime u sebi nosi pozamašnu količinu emocija izraženu prvenstveno vokalom i potcrtanu uletima syntha - i to je distinkcija koja odjeljuje ovaj album od svojih predaka. Iako grub, Tenin vokal nije mogao sakriti psihičku patnju nanesenu od strane zajednice koja je godinama nastojala zatrti sve što se ističe i razlikuje od idejne žabokrečine vlastite sredine. Ipak, nemogućnost izražaja (diskografska) i proživljeni ideološki teror nisu urodili albumom kao terapijom, nego su poslužili kao akumuliranje ideja, makar i prisilno, koje su provalile na ovom djelu svom silinom i grubom, bolnom ljepotom, mrakom što sjaji. Upravo u tome leži snaga i veličina, nepobitna vrijednost ovog teškog, mračnog i oporog albuma, kojeg je nemoguće slušati u svakoj prilici i u svakom raspoloženju, ali albuma koji u trenucima kada ga stavite na gramofon, kvalitetom neće iznevjeriti... (nazad)MILKO POŠTRAK, DNEVNIK, LJUBLJANA, 1990. Nastop sarajevske (skrajne) novorockovske skupine SCH v glasbenem klubu
K4 je potekal pred peščico obiskovalcev. To je verjetno kar razumljivo
glede na njihovo glasbeno / tekstovno usmeritev, ki se giblje na robu
maničnega / depresivnega, z mračnim, morbidnim, včasih tudi monotonim
zvokom, ki ga trgajo "svetli trenutki" v oblik (pre)lepih melodij, ki
pa se v naslednjem trenutku spet izgubijo v vztrajnem ponavljanju enega
in istega tesnobno delujočega ritmičnega vzorca...
"Kitara mora zveneti kot nuklearna destrukcija". Gotovo, tako so zvenele tudi (oz. predvsem) elektronske klaviature pri SCH. Skratka, moreč nastop, ki je v svoji uri dolžine v strukturirani oblik nizal mračne in svetle drobce neke psihe. Smo sredi vojne, sugerira naslov ploče SCH... (nazad) RAJKO MURŠIČ, MLADINA, LJUBLJANA, 1990. Njihovo početje je do konca brezkompromisno rušenje produkcijskih in recepcijskih navad, ki vladajo v naših krajih. S svojimi mračnimi basi in rohnečo distorzijo se učvrščajo v sceno garažnega rocka (kot nekoč kakšni Pussy Galore), z umazanimi balkanskimi temami, ki se spogledujejo z Evropo, pa ostajajo čvrsto vpeti v svoje izhodiščno okolje in ga s svojo dejavnostjo vsaj minimalno sprevračajo.... (nazad) DŽ. B. MODŽE, FOKUS, ZADAR, 1990. U gradu Sarajevu koji je u YU okvire izbacio i afirmisao bezbroj grupa, rokenrol je kao kopile zaustavljen "svjesnim" forsiranjem grupa sumnjive vrijednosti, podilaženjem publici bosanskim koloritom pastirskog sevdah roka. Iz tog mrtvila, rađa se SCH, grupa koja se ne uklapa u taj milje postojeće sarajevske pop-rok škole, prelazeći put do albuma bez medijske podrške. Album "During Wartime" je prvi album u BiH potpuno nezavisan, finansiran snagom poruke SCH, jedne od najznačajnijih grupa Yu alternative. (nazad) SAMIR ŠESTAN, GRAFIT, LUKAVAC, 1995. Nastala još davne 1983. godine, krečući se od samog početka linijom većeg otpora, odabravši za smisao svog postojanja istraživanje i eksperimentisanje zvukom, a ne jeftinu popularnost, masovnu obljubljenost i komercijalnost (kao što je to, je li, inače kod nas pravilo), SCH već 12 godina baskompromisno krče put u haotičnoj džungli neinventivnosti, banalnosti, pohlepe i duhovne bijede kojom su okruženi, predstavljajući tako jedan od najznačajnijih kulturnih fenomena na ovim prostorima... Neprestano eksperimentišući i bacajući se gotovo bezglavo u beskraj neistraženog, SCH su uvijek bar za korak ispred svih trendova na alter-sceni i ispred i najvjernije publike koja je neprestano dahtala kaskakjući za njima od šoka do šoka koje su im priređivali... Nevjerovatni stilski obrati i stalna radikalizacija izraza stvorili su situaciju da je njihova publika neprestano kao maljem udarana novim zvučnim pronalascima. Bukvalno svaki javni nastup i zvučni zapis publici, koja se jedva pribrala od prethodnog udara, nudili su nešto potpuno novo... Za razliku od Slovenije i donekle Hrvatske, gdje su kritička javnost, humanistička inteligencija, nezavisni mediji i institucije, tvrdim kategorijalnim aparatom, često iz marskističkih pozicija branili subkulturu i uopšte sve pojave koje su razgoličavale lažnost parola i bijedu sistema, SCH je u Bosni nailazio na zid šutnje. U tamnom vilajetu bitka izme|u subkulture i vladajuće ideologije koja bi za posljedicu imala nastanak, opstanak i razvoj pozitivnih društvenih (političkih-kulturnih) vrijednosti, svela se na usamljeničke zablude i suicidne pokušaje SCH... S druge strane stoji činjenica da je odavno prestalo biti važno šta će to SCH sljedeće napraviti. Važno je samo da naprave (i prežive). Njihov značaj je prevazišao značaj i kvalitet njihove muzike. Oni su bend iznad svih okvira, kome jej dopušteno sve (pa i eventualni propusti i padovi u budućnosti). Oni su sami sebi jedini parametar. Drugih jednostavno nema. Njihovom smrću završiće se jedna epoha i pokazaće se proročka dalekovidnost grafita "TENO-TITO" ispisanog svojevremeno na jednoj tarabi u opskurnom dijelu grada u kome su držali probe. (nazad) SRĐAN VULETIĆ, BH DANI, SARAJEVO, 1995. SCH, koji su uvijek imali sluha za neposredni ambijent i globalnu situaciju, ponovo daju odgovore na sva naša važna pitanja. Iako su sve o ovom ratu davno rekli u zaista proročanskom "During Wartime", na ovoj ploči (The Gentle Art of Firing) su se ponovo na{li za opomenu "Vagabonds" i "Our Song", ali na par mjesta kao da probija novi stav spram rata, Bosne, svijeta u pjesmama blizankama, pesimističkim Chaos i Fall Down - Get Up. U tom eksperimentu u kojem se jedan isti tekst koristi u dvije različite pjesme, i time dobivši dva potpuno različita efekta, može se čuti: "Somebody says it's revolution Oh God, it isn't revolution, Chaos it is." Vrlo brzo shvatamo da su SCH zamijenili ulogu proroka ulogom posmatrača, da sada između njih i svijeta postoji sigurna distanca, i ta distanca je novi i konačni stav SCH. Otuda nema više minimalističkog unisonog oranja po mozgu, buke. Pjesme su razsviranije, baroknije, pjevljivije. Nema više poruke, opomene, i Tena kao da pjeva sebi i zbog sebe, u pokušaju da sačuva razum i glavu, te se tim riječima upravo i završava cijeli album: "I don't want to lose my head. NEIN." Sada, kada nakon mnogih godina ignorisanja napokon želimo saslušati SCH, jer uvidjeli smo kako bolno može biti ne slušati ih, oni (SCH) ne žele da nam se obrate, ne žele nas ni priznati za postojeće. Distanca je između nas, nepremostiva: And here I am Still in my soulless coffin I hear the unreal voices Of the boys and girls next door Each a tiny little pecker head who will make tomorrow's dead as someone says "fresh kids" I say fuck it. Dok su During Wartime i White Music bili krajnje angažovani, muzička šaka u oko, The Gentle Art of Firing je ruka koja nas brižno, pomalo tužno mazi ne dajući nam nikakav putokaz. (nazad) IVAN MUČNJAK jr, BEST OF 80'S, HOMBRE, ZAGREB, 2003. SCH: Sch (FV založba, 1988) http://www.hombrezone.com "Skini kapu, jebat ću te". Danas bi nešto slično moglo proći samo kod Xiu Xiu, a prije 15 godina tako je siktao Teno. Njegovo režanje pratio je sklop kojeg vjerojatno čine gitara, bubanj i bas, no mene to i dalje podsjeća na dobro ozvučeno sporo povlačenje pile preko trupaca. Kada su ovi bosansko-hercegovački vizionari u pitanju, ljudi uglavnom favoriziraju proročki album "During Wartime", no fascinacija kaosom i redom/disciplinom na ovom je kazetnom izdanju još uvjerljivija. Ovdje nema kočnica niti muljanja, a ispoliranost je misaona imenica. SCH zvuče sirovo i idu u glavu. Onako... bosanski sviraju i proživljavaju udare vibracija Swansa i Neubautena. Sarajevo na Zapadu. Inače, volio bih da sam sredinom 80-tih mogao svjedočiti sceni u studiju kada je tonski snimatelj, inače član Indeksa, odbijao snimiti pjesmu SCH zbog subverzivnog teksta. (nazad) |