|
sch: VRIL recenzije [SCH: VRIL ; Post War Sound – Magaza, 2002.]
Nakon
punih sedam godina, kultni sarajevski bend SCH ponovo ima novi nosač zvuka čudnog
naziva Vril. S nestrpljenjem se čekao, što zbog pauze, što zbog najava da se Senad Hadžimusić Teno okreće elektronici, mada je on upozoravao da se radi o starom SCH maniru rađenom drugim sredstvima. Sve priče o omekšavanju zvuka su potpuno besmislene nakon preslušavanja diska, do te mjere da se čak može reći kako su SCH ovaj put stvorili težu nego ikad zvučnu sliku. Treba poslušati tjeskobni instrumental E.T. Tanz koji otvara Vril i temu Ultima Thule (Mantra) u koju se on pretapa, s njenim snimljenim i samplovanim pojanjima. Takav soundtrack je lako smjestiti u zamišljeni nastavak Aliena koji režira David Lynch na amphetaminima. Na istom tragu je i petnaestominutna zvučna SF epopeja Nazi UFO u kojoj se slojevi zvuka neprestano slažu jedan preko drugog u pokušaju materijalizacije kosmičke energije vril. Gruvy Lube i Traumkugel imaju drugačiju strukturu, mnogo su mirnije, ali se brzo shvati da one samo drugim sredstvima pokušavaju donijeti istu emociju – tjeskobu. Traumkugel je netipična pjesma za sav SCH opus, ima sintetičke gudače i nježna je. Ali ne zavaravajte se, ova nježnost ima oštre zube, kao što to znaju uraditi Barry Adamson ili Angelo Badalamenti. Interesantno je da je sve tekstove na albumu, osim pjesme Grijeh , Teno prepustio Saši Skenderiji, ali se ipak radi o stihovima sa starim SCH opsesijama. Oni su upakovani u prepoznatljiv noise kojem ne može nauditi elektronika. Radi se o nasrtajima buke koja na trenutke pravi guste zidove pa se onda oslobađa da odzvanja kao mikrofonija u praznoj dvorani. Industrijska ritam-mašina samo pojačava i naglašava snagu zvuka, u inat konzervativnim ljubiteljima kože rastegnute preko obruča. Teno je Vril komponovao, producirao i snimio u svom kućnom studiju. Zbog toga ima puno pravo da predviđa i budućnost Vrila. Kada je objavio album Gentle Art Of Firing , govorio je da je to muzika koju će ljudi moći smisleno slušati tek kada u Bosni zavlada potpuni i pravi mir. Na omotu Vrila poručuje da će album postati aktuelan danom izlaska Hyperboreanaca na površinu zemlje. Što, naravno, ne znači da playere treba lišiti ovog CD-a... Poznavaocima SCH nije potrebno posebno preporučivati Vril. Ali nesviklim ušima treba napomenuti da je slušanje SCH uvijek stvar novog iskustva za koje vrijedi rizikovati. (nazad) [SCH: "Vril"] Bendu SCH ne treba previše uvodnih rečenica. Oni su alternativa alternative, beskompromisan bend, uvijek van svih komercijalnih šablona. SCH i dalje živi, i ovih dana je svjetlo dana ugledao i njihov novi cd "Vril", koji duboko gazi u vode elektronike, iako još uvijek sa osobenim SCH zvukom. (nazad)[SCH: "Vril"; Post War Sound/Magaza Records; CD M/PWS; 2002; tr. 63:52]
Ako
je itko na krajnje ubjedljiv i umjetnički relevantan način
uobličio naše ratne i postratne traume, onda se to odnosi na djelovanje
pjevača, gitariste i političkog aktiviste Senada Hadžimusića-Tene i na njegov alter-rock sastav
"Sch". Njihove ploče kao da su imale nešto od proročanskog
u pjesmama koje su "Sch" stvarali i pjevali, uvijek održavajući
svojim umjetničkim djelovanjem jednu zasebnu poziciju ne samo unutar BiH i
sarajevskog rock kruga, nego i šire - u jugoslavenskim, a onda i evropskim
okvirima. No, iako sklon da djeluje brutalno politički, Senad Hadžimusić
se oduvijek klonio neposrednog političkog aktivizma dajući u svojim
klaustrofobičnim vizijama projekte budućnosti, bila ona crna ili pak
svijetla, zavisi od trenutka u kojem su nastajale i kakve su sve događaje
naslućivale. Dva koraka ispred svih Upravo tako, naslućivale, odnosno išle nekoliko koraka ispred zbilje, detektirajući na bolno neposredan i emotivan način sve što će nam se u Bosni, a i šire, desiti, ne samo oko nas nego, još više, u našim dušama. Tena je, naprosto, bio vizionar, kao i svaki pravi umjetnik, i tu nema nikakve sumnje. Bilo da je riječ o LP-u During Wartime, koga su sami izdali krajem osamdesetih, a u kome su Tenine vizije najavile nadolazak sila kaosa i destrukcije, ili pak nježni, gotovo patetično ljubavni CD The Gentle Art of Firing, nastao tijekom rata u Sarajevu (Obala Art Centar, 1995.), u kome kao da su najavljeni ljepši dani i koji je zasigurno jedan od temeljnih artefakata "sarajevske ratne umjetnosti" (u kategoriji djela Danisa Tanovića ili Miljenka Jergovića i naših mladih konceptualista), da o CD-u During Wartime... Again ! (Polikita Records, Tuzla, 1999.) i ne govorimo. Između se usidrila i knjiga Sch-Songs&Tales izdata u Pragu, u vrijeme kada se vođa sastava u tom gradu liječio i oporavljao od ratnih trauma. I kada smo pomislili da je Senad Hadžimusić-Tena totalno hibernirao sve aktivnosti vezane za "Sch", čiji su se članovi razasuli po cijelom dunjaluku, stigao nam je nagovještaj da se taj prvak alternative oboružao računarima i muzičkim programima i da polako sprema nešto novo. Sada sam, ali opet pod firmom matičnog mu sastava, ovih dana nam je došao u ruke CD Vril, koji iznova aktualizira sve ono što smo za ovu grupu ustvrdili u uvodnom dijelu teksta. Istraživač naših duša To da se Tena ne predaje, da ide do kraja, da je radikalan u istraživanju naše stvarnosti, ciničan kao i uvijek, ali i nježan i proročanski. Dok se ranije bavio monotonijom na nivou gitarskog noise zvuka, sada su u upotrebi elektroničke naprave, sempliranje i razne druge mogućnosti koje pružaju suvremeni računarski muzički programi. I opet jedan pogled na monotoniju, minimalističko istraživanje ritmičkih i melodijskih obrazaca, krajnje klaustrofobična atmosfera svih pjesama, nadrealne slike uzete iz SF predloška koji mu je i bio povod za nastanak ovog novog, rekli bi, remek-djela. Senad Hadžimusić-Tena, očito, istražuje naše duše, uključujući i ono što se dešava u njegovoj, u ovim teškim postratnim vremenima u kojima ništa nije normalno i kada svi želimo da barem djelić nas ostane emotivno uravnotežen i psihički stabilan, dok se svijet oko nas urušava i gubi sve konture humanog. Kada u pjesmi Predugo sve ovo traje, iznad mašiniziranih ritmova dostojnih najboljih dana Laibacha, Tena svojim uzbudljivim glasom otpjeva/odrecitira naslovni stih, nema sumnje da mu vjerujete, tim prije što će u instrumentalnim dijelovima stvar muzički biti dovedena do potpunog zasićenja i sa krajnje neurotičnom gitarom i ritmičkim lupovima. Opet Kazumi je gotovo ljubavna, nježna pjesma koja kao da otvara neke nove vidike i prostore nade, dok Tamna sila kao da želi da nas upozori da nas Veliki brat gleda odasvuda i da je prostora za iskrenu ljubav tako malo. Rezerva prema elektronici Tekstovi su sada djelo poznatog pjesnika Saše Skenderije, sa kojim je bjegunske dane u Pragu Senad Hadžimusić jedno vrijeme dijelio, a očito i slično osjećao i razmišljao. Instrumentalne teme kao da su sublimirani kaos. Recimo Nazi UFO je prava mala elektronska simfonija u kojoj Senad Hadžimusić razvija do krajnjih granica svoju minimalističku poetiku permanentnog ponavljanja ritmičkih i melodijskih obrazaca, a slične postupke nalazimo u još nekoliko kompozicija. Naš autor želi sredstvima ove digitalne, elektroničke civilizacije iskazati sav prezir prema njoj, svoju rezervu i neslaganje, ali isto tako kao da u tim monotonim, digitalno generiranim frazama koje se opetuju do besvijesti i u njegovom uzbudljivom glasu nalazimo neki izlaz, ili želju da se krene u neku budućnost koja će biti barem malo humanija, ljudskija i emotivnija. U tom smislu CD Vril sarajevske grupe "Sch" neće naići na neki masovni odaziv niti na njega računa, ali oni koji su osviješteni i alternativna glazba im znači nešto više od pjesmica sa top lista dobili su još jedno uzbudljivo štivo koje će prodrmati njihove duše i učiniti ih nemirnim, barem na nekoliko dana, ako ne i duže. U tome je i smisao umjetnosti, pa i onoga što stvaraju Senad Hadžimusić i njegov sastav "Sch", zar ne? CD Vril je izašao uz potporu nekoliko pojedinaca i institucija, a kao direktan izdavač se iznova pojavljuje Magaza Records, čiji je vlasnik, zna se, Dino Dervišhalidović-Hadžija. Nakon Adija Lukovca i njegovih Ornamenata, ova mala etiketa kao da poikazuje više hrabrosti i osjećaja za istraživački duh nego svi izdavači u BiH i šire zajedno. Pohvalimo i omot, čijeg autora ne znamo, ali koji sjajno prenosi fantazmagoričnu atmosferu koja se provlači kroz sve pjesme. (nazad) [Muzika na struju - Recenzija: SCH - VRIL]
U moru ovakvih hiljadu–kako–nijedno–ovako pitanja posebno nas interesuje na kakvu će se
muziku furati naši unuci.
Na ovitku remekdjelne ploče Gentle Art Of Firing iz ratne 1995. godine, kao napomenu konzumentima, momci iz SCH sugerirali su da će ploča postati aktuelna i da će se moći normalno slušati tek za nekih 30-ak godina, kada u BiH bude vladao mir. Ovakva pseudo-proročanska izjava, ponukana prije svega apsolutnim tjeskobnim nihilizmom serviranim na pomenutom Gentle Art Of Firing, kod svake će zdravorazumne individue prouzročiti poveću dozu skepticizma. No, znamo li da je isti ovaj bend 1990. godine (sic!) izdao ploču proročanskog naziva During Wartime, pomalo mi je bezobrazno momke shvatati neozbiljno. Štaviše, mislim da je takvo proročanstvo i te kako ostvarivo, znajući koliko se industrijski & bučni zvuk do danas uspio zakačiti na mainstream muzički čiviluk. U tom kontekstu znatno je teže ozbiljno shvatiti sličnu profetsku izjavu da će novi album postati aktuelan na dan kada hyperboreanci (?) izađu na površinu zemlje, zabilježenoj na omotu Vrila. Svu ovu mističnost i nerazumljivost (te nekakvi hyperboreanci, te nekakav Vril) možemo zahvaliti ponajprije knjizi o Vrilu, tajnoj nacističkoj sekti koja je djelovala početkom tridesetih godina prošlog stoljeća, iz čijih je redova, pretpostavlja se, svoj uspon započeo i Adolf Hitler (!), a koji su u svoj svojoj zanesenosti pokušavali da naprave – pazi sad – leteći tanjir, pa čak i vremenski stroj!? Tek poznavajući ove fakte, moguće je razumjeti muzičku stranu ovog izvanserijskog uratka. Na prvo slušanje Vril djeluje kao artistička solo–izlučevina Senada Hadžimusića Tene, frontmena i masterminda nekoć kultnog, a danas skoro zaboravljenog, jedinog pravog i velikog sarajevskog underground benda SCH. No, svakim novim slušanjem, ljuska koja skriva učahureni plod sedmogodišnjeg Teninog traženja novog muzičkog izraza polako puca, otkrivajući nam tako svu raskoš ovog nepretencioznog pokušaja harmoniziranja mašinskog zvuka, začinjenog elektro loop-ovima i sample-ovima. Tek kada to otkrijete, shvatićete da se i više nego isplatilo čekati na novi muzički produkt iz escehaovske fabrike zvuka. Od uvodnih noise instrumentala E.T. Tanz i Ultima Thule (Mantra), preko pravog malog remek-djela Grijeh, te Tamne Sile, koja svojim stremljenjima ka pop harmonijama upakovanim u electro noise celofan odskače od ostatka, pa sve do svojevrsnog vrhunca prezentovanog u vidu skoro šesnaestominutne luđačke horror trance epopeje Nazi UFO, proći ćete kroz 64-minutni soundtrack za nikada snimljeni križanac Aliena i X-Files-a, koga bi režirao David Lynch. Ovakav elektronski industrijski prizvuk novog SCHa (faktički Tene samog) s pravom predstavlja pravo osvježenje nakon bučnih gitarskih opservacija na tragu Einsturzende Neubauten, viđenih na prethodnim albumima. I, iako je Teno na omotu fino konstatovao da će album postati aktualan kada hyperboreanci dođu na površinu Zemlje, lično vam savjetujem da ovaj muzički komad poslušate još danas. Jer, kako neko jednom reče "sada svi znamo kako bolno zna biti kada ih ne slušamo", misleći naravno na ondašnje neozbiljno shvatanje SCH-ove ploče During Wartime. E, sada još valja ocijeniti ovaj uradak. Zbog hrabrog eksperimentalnog iskoraka: svjetska četvorka, čista k'o suza. Bosanskim se, pak, aršinima ovaj album naprosto ne da izmjeriti. Kamo sreće da imamo više ovako kvalitetnih domaćih izdanja. CD VRIL moguće je nabaviti u Sarajevu, u prodavnici "Magaza", V. Ćurčiluk 20, uz cijenu od 18 KM. (nazad) [CD VODIČ]
Motivi za osnivanje nove domaće diskografske kuće (riječ je o "Magazi"), najavljeni su projektom Adi Lukovac & Ornamenti, a vjerujemo definitivno ustoličeni objavljivanjem šestog albuma grupe SCH. A motivi su - odmak od standarda i otvaranje novih područja u domaćoj rock produkciji. Kad to dolazi od klasičnog predstavnika mainstrema (iza "Magaze" stoji Dino Dervišhalidović), onda stvar postaje još presudnija za budućnost te produkcije. Ovaj je uvod bio neophodan samo kao ilustracija činjenice da je album "Vril" dio jednog koncepta koji se razvija, za sada tek kod manje grupe autora, sa tendencijom da bude dio svjetskog muzičkog univerzuma. Na omotu albuma je zabilježeno: "Prošlost, sadašnjost i budućnost teku usporedo. Vrijeme ne postoji...". Ako nam je dopušteno dodati, ni mjesto/prostor kao odrednica nisu relevantni da bi se dospjelo do tog željenog univerzuma. Vratimo se albumu, tj. onome što nudi potencijalnom slušaocu, također željnom univerzuma. Prvo preslušavanje, odmah navedimo, rezultiralo je šokom, zbog kojeg (pr)ocijenjivati ga odmah, bilo bi neumjesno, jer je samo jedna stvar odmah očita - radi se o višeslojnom djelu, kojeg valja raščlanjivati dugo i pažljivo. Pa su uslijedila nova preslušavanja u različitim vremenskim razmacima, da bi opet, nakon svih njih, ovaj autor i dalje slutio da će biti teško dospjeti do svih njegovih dubina ili pak širina. Ili, bolje rečeno: vaš će doživljaj gotovo uvijek biti drugačiji, onoliko koliko vam se mijenja raspoloženje duha i to je najveća misterija ovog remek djela. "Vril" otvaraju dvije mistične instrumentalne teme. A onda naglo isplovljava iz tjeskobe, uz kotrljajuće ritmove ("Kazumi" je i jedan od favorita albuma), u početku sa minimalističkim instrumentarijem, a onda se sve više pojačavajući kako tema odmiče. Slična je i naredna ("Grijeh"), da bi sve eksplodiralo u pjesmi "Predugo sve ovo traje", u kojoj elektronski ritmovi povremeno imaju zvuk rafala, a gitarske distorzije dižu tenzije do maksimuma. "Gruvy Lube" je minimalistička instrumentala za predah, pa onda "Tamna sila" opet baca natrag u vrtlog. Ova je tema istovremeno "najkomercijalnije" ostvarenje na albumu, možda jedina koju će poneka radio stanica priuštiti širem krugu slušalaca, a da je Senad Hadžimusić-Teno vidi i drugačije pokazuje njen remix na kraju albuma. Prije toga, priča završava muzičkom plovidbom svemirom, simboličnog naziva "Traumkugel", što bi u slobodnom prijevodu i još slobodnijem tumačenju moglo da se odnosi na odmaknuti, svemirski pogled na ovu našu traumatičnu zemaljsku kulgu. Na kojoj, opet upotrijebimo riječi sa omota, "Prošlost, sadašnjost i budućnost teku usporedo". U ovom slučaju, od rane psihodelije ("Ummagumma" Pink Floyda) do današnjeg elektronskog alter-rocka, do budućeg ko zna cega... Za Tenu i SCH vrijeme ne postoji. Omot fenomenalan. (5)
(nazad) [Muzika OnLine - Vijesti - 30: SCH "Vril", Magaza/Post War Sound, Sarajevo, 2002] Pisati recenziju za bilo koji album "SCH" - samo po sebi je veliki zadatak. Posebno kada se radi o jednom novom "SCH", koji, također, nisu mogli da odole izazovima i dostignućima elektronske muzike i tehnologije. Ali ovo odmah u startu može biti jedna velika prednost, jer Senad Hadžimusić - Teno dobro zna da novi izazovi otvaraju nova polja istraživanja. Da se kojim slučajem desilo da su napravili album na svoj stari način, mislim da bi to bila greška, tako da ovim potezom Teno ulazi (mada je već dugo vremena tamo, apsolutno bespotrebno marginaliziran) u istoriju BH elektronske muzike, zajedno s Adijem Lukovcem i "Ornamentima". Reći ću i to na početku, da je "Vril" jedno od bitnijih ovogodišnjih izdanja, već dobro osiromašene, bosanskohercegovačke muzičke scene. Kako
započeti recenziju o posljednjem albumu SCH-a - "Vril",
pitanje je koje se odmah na početku nameće. Da li je ovo
najbolji album, koji je Teno do sada napravio ili
nije? Da li će "SCH" u budućnosti dalje
pomjerati granice shvatanja elektronske muzike, a da istovremeno
ne upadaju u trendovski kliše? Mnogo je pitanja na koje
će samo "SCH" dati pravi odgovor, tako
da ova recenzija znači jedan individualni stav o muzici
koju "SCH"/Teno pravi. "A
new day clears the mist ("The Gentle Art Of Firing", Sarajevo, 1995) Ali kao zamjenu za ove pjesme, Teno se potrudio da nam ponudi dosta novina. Zbog toga album "Vril" ima svoju jačinu, koju njegovi prethodni albumi nisu imali. Iako je većina očekivala stari zvuk, Teno nam u prvoj pjesmi, "E.T. Tanz" stavlja do znanja da je ovo novo polje eksperimentisanja s elektronskom muzikom. Ista stvar se nastavlja u pjesmi "Ultima Thule (Mantra)", pjesma za koju bi se Trent Razor ubio, a David Lynch snimio novi nastavak "The Lost Highway-a". Obje pjesme zvuče kao da se nalaza na pola puta između "Front 242" experimentisanja i destruktivne prošlosti "K.M.D.F.M." sa vizijom "Einstürzende Neubauten". Zvuči kao suluda kombinacija, ali "Vril" nam se predstavlja na način starog dobrog industrijalnog zvuka, nastalog pod dubokim uticajima komunizma ili socijalizma. "Industrija" nam se odmah predstavlja u pjesmi "Kazumi", koja je, po mom ličnom shvatanju, najbolja techno pjesma ikada napravljena na ovim prostorima. Ovo isto važi za "dugometražnu" "Nazi UFO". "Grijeh" je pjesma, nastavlja započetu "Kazumi" priču, s odličnim minimal-techno zvukom, koji blago podsjeća na skoro svu "Disko B" produkciju. S ovom konstatacijom bi trebalo reći da Senadu Hadžimusiću nedostaje jedan odličan producent, tipa Adija Lukovca, koji bi u tom tandemu bila jedna velika BH dobitna kombinacija. Tekstualno se ne razlikuju puno, obojica imaju viziju budućnosti s različitim shvatanjima i pogledima na muziku. To je ono što je potrebno Teni, dobar producentski savjet, mada i ovo, kako sam rekao na početku, ima svoju jačinu. Za kraj ove recenzije treba reći da je veliku ulogu odigrala "Magaza/Post War Sound Records", koji nakon albuma "Fluid", pokazuju sve više interesovanja za nove vidike u muzici. Jedina mana ovoga albuma je loše dizajniran omot, koji ne odaje onu pravu sliku muzike koja se nalazi na albumu. Iskreno, treba sačekati da vidimo šta će nam Teno pokazati u budućnosti, jer pred njim je jedno veliko, još uvijek neistraženo, polje elektronske muzike. Sve granice su otvorene, izgleda da ideja ima dovoljno i treba još malo sačekati da sve to sazrije u Teninim vizijama. U svakom slučaju, jedno od vrjednijih ovogodišnjih BH izdanja, koje zaslužuje da bude dio skoro svih muzičkih kolekcija. "Prošlost,
sadašnjost i budućnost teku usporedo. (8/10) (nazad)[Magaza/Post War Sound, Sarajevo, 2002] Pred trinajstimi leti mi je vzel sapo prvenec sarajevske skupine SCH During Wartime. Pred sedmimi leti me je očaral in prevzel vojni album The Gentle Art of Firing. Toda kaj naj zapišem o najnovejši mojstrovini, ki se skriva pod naslovom Vril, drugega, kot da v skoraj vseh pogledih presega prejšnji dve? Senad Hadžimusić - Teno se je pri novem projektu naslonil na neskončne možnosti sodobne elektronike in domačega zvočnega brkljanja ter prvič zaokrožil svoje sanje o svetu onkraj utesnjujočih razsežnosti vsakdanje resničnosti. Naslonitev na bizarne zamisli "sile" (a ne tiste iz Vojn zvezd, temveč sile Vril, v katero so verjeli nacisti) in kukanje v predstavne svetove znanstvene fantastike - enega najbolj prvinskih mitov dvajsetega stoletja - sta mu omogočila artikulacijo nemogočega: združevanje utopičnih predstav idealne tehnološke in socialne bodočnosti ter temeljne fantazme, na kateri te predstave temeljijo: slepe uničevalske sile, ki daje in jemlje življenje. SCH z neznosno privlačnostjo rudimentarnega postmodernega hrupa artikulira fascinacijo tako tehnološke civilizacije, skupaj s strahovi in latentnim nasiljem, ki jo utemeljujejo, kot človečne duhovnosti, ki se manifestira v ljubezni, sanjah in vizijah. V sanjskih mehurčkih so shranjene podobe harmonije in miru - ko se harmonične mandale raztreščijo v eksploziji utelesitve v izkustveni resničnosti, pa jih praviloma prevzame neukrotljiva moč sublimnega Vrila. Kozmična epopeja novega SCH-ja se začne z nirvanističnim elektronskim E. T. Tanzom, že prvi komad, ki ga Teno naplete okoli rudimentarne repeticije, Ultima thule (mantra), pa prikliče hudiča na plano. Kot pri dobrih starih SCH, tudi na Vrilu sledimo neznosni napetosti med lahkotnostjo repeticij, obteženimi distorzijami, ki švigajo sem in tja, navidez ravnodušnim vokalom in (ne)pričakovanimi hrupnimi preobrati. Kazumi nas popelje onkraj predstavnega oceana, a tudi onkraj znanega SCH-jevskega reda. Elektronska ritmična podlaga nas zapelje v sodobni svet elektronske plesne glasbe, vendar ne gre za ceneno spogledovanje s sodobnimi popularnoglasbenimi težnjami. Nasprotno, v svoji neizprosni kvazi-industrijskosti in novodobni duhovnosti SCH obuja težnje dobrih starih analognih "elektroničarjev" s konca šestdesetih, sedemdesetih in zgodnjih osemdesetih let. A tu in tam nas trešči v ušesa tudi dobra stara hrupna kitara, kot na primer v izjemni dramaturgiji komada Predugo sve ovo traje. Kot da bi bili zelo raznoliki komadi v prepoznavnem duhu SCH-ja le uvod v skoraj šestnajstminutno brezkompromisno zasvedrano pustolovščino Nazi UFO, ki prodre tja, kamor si večina glasbe ne upa: do samih meja tistega, kamor lahko poseže dionizična ekstaza najbolj prvinske glasbe, v kateri se zvok dobesedno uprostori. In iz luknje, ki jo izvrta v izkustveno resničnost, prilezejo potlačeni "hiperborealci". Še sreča, da nas pred Temno silo varujejo čire-čare-mantre in sanjski mehurčki. Vril je še ena mojstrovina sarajevske skupine SCH, ki - kot vse dosedanje - na prvi pogled nima nobene zveze z resničnostjo. In prav v tem je njena neskončna moč. (nazad)[iz najave] Vril, novi album najznačajnijeg bosanskog alternativnog benda svih vremena, predstavlja njihovu viziju elektronske glazbe u novom mileniju. (nazad)Vril je odlično nadaljevanje legendarnega niza tesnobnih zapisov z one strani našega časa. Nova glasba je brbotajoča in parajoča elektronska čobodra, prioštrena s kitarskimi skicami in z besedili Saše Skenderije. (nazad)(takodjer u FINTE.net - The Underground Portal - Listopad 2002.) [SCH u Močvari] SCH su najznačajnije ime alternativnog rocka u Bosni i Hercegovini. Osnovani još početkom osamdesetih, kroz godine rada i brojna izdanja SCH su zvučno amalgirali reggae, hard core, noise, industrijal, ethno... bivajući recentnima kao i ispred dešavanja na svjetskoj glazbenoj sceni. Do privremenog prekida rada 1995. godine, grupa je objavila 4 albuma: SCH, During Wartime, White Music i The Gentle Art of Firing. Nakon nekoliko godina pauze skupina promovira novi album - VRIL, iskorak ka elektonskom zvuku koji se u rukama SCH osjeća jednako dobro kako bi se osjećao da ga potpisuju Kraftwerk, DAF, Front 242, Front Line Assembly, Orbital... (nazad)[magaza, 2002] Ljubljana ima Laibach. Beograd ima EKV in Disciplino kičme alias Šarlo Akrobata, Sarajevo pa SCH. SCH je ključno ime sarajevske alternativne scene. Ko se je v ranih 80-ih letih po Baščaršiji potikala pošast imenovana novi primitivizem, je globoko v sarajevskem undergroundu začela delovati zasedba SCH, ki je skozi čas postala kultna zasedba in prestopila mejo sarajevskega undergrounda in postala tudi kultno ime na jugoslovanski alternativni sceni. Pri nas, v Sloveniji, je ta sloves pridobila z nepozabnim nastopom na Novem rocku '87, ko je z lucidnim razbijanjem na koncu nastopa parirala samim gostom festivala zasedbi Swans. SCH so leta 1989 izdali album During Wartime, ki se je izkazal za preroški album dogajanja na tleh Jugoslavije nekaj let kasneje. Med vojno in uničevanjem Bosne in Hercegovine je ponudil album The Gentle Art Of Firing, ki je bil pozdrav iz gorečega Sarajeva. Po nekajletni pavzi je pred nami novi album Vril, ki ga lahko zopet razumemo kot odmev iz Sarajeva, čeprav so se vmes zgodili določeni premiki, ki jih ne moremo spregledati. SCH niso več veččlanska zasedba, pretekli teden se nam je v Menzi pri koritu predstavila kot duet, pri katerem ima prvo besedo pevec Senad Hadžimusić - Teno, hrbtenica SCH od samih začetkov. Med nekajletnim bivanjem v Pragi je odkrival ne le nove glasbene prostore, ampak tudi nove koncepte ustvarjanja teh prostorov. Naučil se je uporabljati računalniško tehnologijo, obenem se je nalezel elektronske glasbe iz smeri techna. Prav s takšno tehnologijo in s principi snemanja v dnevni sobi je narejen letošnji album Vril. Teno se drži rekla, da ni pomembna tehnologija, pomembno je izhodišče, ki je v primeru Vril enako kot v primeru During Wartime in The Gentle Art Of Firing. Zopet imamo opravka z abstraktno sporočilnim albumom, čeprav za večji del besedil ni skrbel Teno, ampak Saša Skenderija. Teno je poskrbel predvsem za glasbo, ki jo je ustvaril z uporabo tehnologije in z veliko dozo zagledanosti v techno vode, ki pa so ga odnesle k tistemu, čemur bi lahko rekli, da so 80-a, a ne le ta. V SCH je bila zmeraj prisotna organizacija zvoka, čeprav je v njej kraljeval kaos hrupa. Ne gre spregledati dejstva, da se Teno skličuje na nemško popularnoglasbeno tradicijo vse od kraut rocka naprej, ki je pristala v elektro-technu, v katerem kraljuje tako imenovani industrijski zvok. Kot industrija vtečen pa je tudi album Vril, ki na noben način ne preseže karme organiziranega, a težko kontroliranega kaosa omenjenih dveh, zato bo album Vril ostal bolj na strani, česar je SCH že vajena. Morda govorim kot izrazit fan preteklega dela SCH, ki so ostali prepoznavno mračni in tudi morbidni, a dejstvo je, da so postali industrijski, niso pa več otipljivi, fizični in občutljivi. Kot takšno dojemam glasbo SCH, ko mi nekdo omeni njihovo ime - šizofrenija je nekaj nepredvidljivega, zastrašujočega. (Naj opozorim, da je SCH kratica za šizofrenijo!) Še preden se posvetimo izboru skladb z albuma Vril, naj vas opozorim še na sam naslov albuma, kateremu sem se zanalašč skušal izogniti. Nisem se namreč želel ukvarjati s preročkostjo in futurizmom SCH. Naslov Vril ima več pomenov: I) vril je jezik ljudstva, ki je živel na potopljenem otoku Atlantidi; II) vril je kozmična energija živega in neživega stvarjenja, ki jo je potrebno osvojiti in z njo manipulirati; III) Vril je bila okultistična tajna sekta, ki je delovala med leti 1919 in 1945 v Nemčiji in je bila najaktivnejča v 30-ih letih, v času vzpona nacizma. Obstajajo indice, da naj bi bil njen član tudi sam Hitler. Sekta se je ukvarjala z morbidnimi idejami kot je izdelava letečih krožnikov, izvajala je poskuse levitacije in iskala alternativne vire energije, ki naj bi bazirali na termodinamiki, želeli so izdelati časovni stroj. Zanimivo je, da je sekta pomembno vplivala na razvoj raketne tehnologije. Zdaj pa se prepustimo izboru skladb z albuma Vril, ki uradno traja dobro uro. V naslednje četrt ure boste slišali naslednje komade: E.T. Tanz, Ultima Thule (Mantra), Kazumi, Grijeh, Predugo sve ovo traje, Gruvy Lube, Tamna sila, Znaš da te oni k meni šalju in Traumkugel. (nazad)Artista sta se pojavila na odru šele po predfilmu. Disalo je po kunstu, po prihajajoči rasi, ki sicer še ni prevzela oblast, njena umetnost pa je sevala z elektronskim zvokom in digitalno sliko. Obred ni vseboval hotenih elementov humorja, nekatere (posebno počasnejše) skladbe so me močno prevzele, nekajkrat pa sem se zalotil kako s težavo ostajam začaran. Senad Hadžimusić se nama je galantno zahvalil (z imeni in priimki v uvodu), takoj po nastopu pa vprašal kako se nama je zdelo. Znašel sem se z njegovo pomočjo 'Moderno in poceni!' Na začetku je namreč rekel, da so številčne zasedbe zastarele in drage. (nazad) |