Miljenko Jergović: "Senad Hadžimusić: SCH - Songs and Tales". [Izdavač: Menora, Prag, 1996.] "DANI" - Siječanj 1997.

SENAD HADŽIMUSIĆ je tekstopisac, skladatelj, gitarist i pjevač najznamenitije i naznačajnije alternativne rock skupine u povijesti Sarajeva.

[...] Tijekom karijere Hadžimusić je napisao nekoliko stotina pjesama, eksperimentirao s bukom i distorzijom, komponirao ciklus minimalističkih melodijskih varijacija pod naslovom FLJP ("Fantastična ljubavna pjesma") i nastojao vječito ostajati u apartnoj i alternativnoj poziciji, kako u odnosu na glazbenu scenu, tako i prema svakom svom prethodnom projektu.

Hadžimusićevi tekstovi objavljeni su dvojezično (a moglo bi se reći i trojezično - jedan je tekst na njemačkom), na bosanskom i engleskom. Time je, zapravo, nastavljena tradicija banda koji je kroz petnaest godina postojanja, osim na maternjem, te na spomenutim stranim jezicima, jednu pjesmu izvodio i na nekakvom iskvarenom madžarskom.

U svoju prvu knjigu autor je uvrstio tridesetak tekstova (svi su, što je vrlo važno, datirani), uglavnom samo onih koji se na izravan ili neizravan način referiraju na bosansku kataklizmu. Njihova se referencijalnost najčešće iščitava desetak godina nakon što su bili napisani, pa tako, recimo, u tekstu BOSNA iz 1988. Godine Senad Hadžimusić govori: "Mrzim te/tvoj brak,tvoj mrak/tvoju gladnu čeljad/taj krah, taj kraj/ taj bosanski kraj..."

Pišući nekad davno o grupi SCH i o Senadu, jedan teorijski impregrirani kritičar je ispisao riječ GESAMTKUNSTWERK, pokušavajući njome odrediti neobičnu prirodu njihovog umjetničkog projekta. Naime, kod SCH su uvijek postojali takvi estetski, žanrovski i poetički međuodnosi da je tek u njihovom potpunom i savršenom srastanju bilo moguće iščitati značenje samog djela koje, međutim, više nije bilo moguće definirati. SCH nikad nisu bili rock skupina, nisu bili ni multimedijalni projekt, a ni Hadžimusićevi tekstovi nisu imali poetskih pretenzija, ali su, kao i sve drugo, vrlo jasno i suvereno ostvarivali Senadovu ideju.

U jednoj od najdomljivijih pjesama, DRVENA NOGA (iz 1984.), stoji: "Dok te gledam drvenom nogom/slušam dišeš tiho drvenom nogom/živo si htjela da shvatiš, a ne možeš/mene jeza hvata kad spojim članak uz članak..." Premda inzistira na brutalnosti zvuka, slike i teksta, Hadžimusićeva poruka i poanta je intuitivna, emotivna i neizrečena. Dodir zglobova, članaka na rukama i nogama, jezovit je i otvara sliku koju autor ne razgrađuje, on se zaustavlja, prepušta savršeno izrađeni svijet djela percepciji i igra se osjećajima na način koji je u domaćoj (bilo hrvatskoj, bilo srpskoj, bilo bosanskoj) tradiciji neusporediv.

Pjesma ZBOGOM počinje: "Ujutro kad krenem starom cestom/ja želim da vidim samo tebe/moj Bože". Naravno, nije riječ o sakralnoj temi, o bogobojaznosti i o vjeri. U ovom tekstu, kao i u svim drugim, postoji osoba i svijet koji se manje zna i više osjeća. No, taj svijet nije pastoralan, ni osobito duhovan: "Ujutro kad krenem, poštedi me proleterske pjesme/poštedi me šanse da vidim nebo/pokriveno, plavim obojeno..." Slika pokrivenog, plavim obojenog neba, istinita je ko zid, mentalni i fizički, i ona poništava svaku mogućnost prepuštanja. Svojedobno je Hadžimusić pronalazio tužni ton distorzije, melankoliju zaglušujuće buke i osjećaj stvarnosti koja se, kao da je bila loše nalijepljena, odvaja od svojih racionalnih temelja.

U strašnom tekstu ŠABAN DELMAS, aluzijom je upućen bivšem najvećem sinu naših naroda i narodnosti, stoji: "To su bila vremena/tad lahko sam mogao zaplakati/ i sad kad je žestok derbi prožme me nešto/I podsjetim se na ta vremena/kolektiv(nu) SCH, sveopću opijenost/pa kažem: NAPRIJED PLAVI..." No, Hadžimusić ne pjeva o nostalgiji, nostalgije nikad nema, on pjeva o fiziologiji osjećaja, o onom što se ne da svojevoljno kontrolirati, o vječitom osjećaju unutarnjeg progonjenja koje je, u suštini, važnije od svega što se vani zbiva.

Knjiga SCH - SONGS AND TALES fragment je jedne umjetničke ideje koja je svoj stvarnosni finale doživjela u onom što se dogodilo s vanjskim svijetom. Proročki efekat Hadžimusićevih tekstova vjerojatno će dojmiti svaki površan um. Ili će dojmiti one koji cjelinu SCH nisu ranije konzumirali. A zapravo riječ je o tome da je stvarnost dovršila ono što je Senad Hadžimusić započeo.

Ostale su samo riječi i FANTASTIČNA LJUBAVNA PJESMA, koja je bez riječi.
Bijela kao papir.