|
sch - songs & tales 
Uvod u SCH Songs & Tales:
Kad se svrši sve Doći će po tebe Reći će: "ZA MNOM" Reći će: "OVUDA" Sići ćeš pod pratnjom Vidjet ćeš vojnik čeka Vidjet ćeš on te ne zna Pucat će jer te ne zna Pogledom tražiš nekog Neko lice, šansu A na krovu bit će neko "Nova nada" njega zovu Pravit će se da te ne zna Okrenut će se da ne gleda Razlog neki htjet ćeš Milost, možda, htjet ćeš, a gdje ćeš Uzalud, za tebe bit će prekasno i predugo DOŠLI SU REKLI SU: OVUDA BILO JE KRATKO STRUČNO I MUČNO HLADNO I SRAMNO BEZ GREŠKE 1986 (povratak na vrh) I iz dana u dan Uvijek novi (nepoznati) amateri vode me u prošlost u vene, u nesvijest i nered, u masu i mozak, bez svjedoka i papira Mi smo greška i mi smo daleko jedan od drugoga (možda 200 - 300 m), ali ja ipak mislim napraviti praćku i tebe zveknuti u glavušu, mozak, pluće, jetru I još gore Da te ostavim sa (na) četrdeset milja do prvog, do trećeg, do petog Nojevog dana, grada, bez vode i kruha bez završene osmoljetke sa mnogo teških riječi mladog i sjebanog 1986 (povratak na vrh) Zaustavite tog trkača On nosi sumnjiv teret On ima rasprskavajuća jaja U svojim bisagama Zaustavite njegovu suludu ženu Ona nije kao prije Ona drži plastične noževe Urlajući lovi okolo Oni imaju sinčića Koji ima grešku u mozgu Koji ima rasprskavajuća jaja Koji počeo je (nekad) s plastičnim noževima Sinčić operira u grupi Oni su startovali u susjedstvu Mislili su kako je premalo Kako je premalo straha danas 1985 (povratak na vrh) Dok te gledam drvenom nogom slušam dišeš tiho drvenom nogom živo si htjela da shvatiš, a ne možeš mene jeza hvata kad spojim članak uz članak dvije noge makar jedna drvena Tu prestaje moja moć i umjesto cijelog sebe Vidjet će svijet rupu - mene Drvenom nogom načinjenu izbijanjem 1984 (povratak na vrh) Ponoć je i ja nemam kuda krenuti osim tvojim tragom Tiho je u ulici i možda se ne bojiš Zakon je na tvojoj strani Svi su na tvojoj strani Al' ti znaš da sam pseto i da neću odustati od korisne stvari čekat ću samo grešku u tvom koraku 1987 (povratak na vrh) Kroz maglu se probija dan Konačno predah Ti si mrtav, raskomadan JA ojađen, nikakav KANTONSKI RAT SE NASTAVLJA Još dvojica, trojica... petorica protrčaše urlajući u lovačkom zanosu. Sjećam se samo je još jednom čuo taj vrisak i to onog dana kad su ga iz centra poslali (na zadatak) Drhtao je skriven iza vrata teških i nepokretnih Naišli su kao i uvijek u paru polugoli, maskirani, masakrirani, spremni. Znoj mu je razlijevao boju po licu IPAK Tada ih se nije bojao bio je mlad, samouvjeren, prkosan / bio je zanesen, pun akcije. Sada, sve ovo nas iscrpljuje, jede Nadali smo se da ćemo cijelog života imati snage da živimo ljudski, u skladu s idejom o RATU. Mislili smo: kada jednom dođe taj dan, kad ispunimo svoj cilj, odmorit ćemo se, izmijeniti živote, otići, vidjeti one isto tako slobodne krajeve. A SAD Tako dugo sve to traje A SAD Tako dugo nitko ne umire A SAD Tako, tako dugo smo živi KAO BARABE 1988 (povratak na vrh) Laješ psino - jedeš govna Budi spreman - bit će smjena Uskoro će - sezona lovna Jebat ću te - skini kapu Crko Staljin - za njim Hodža Neće doći - skini kapu Na te mislim - u ruci stežem pištolj Dio puta - ne pokriva noć Južni kvart - mrtva zona Skinut će te lahko - sa balkona A kad kreneš - izusti moje ime Budi hrabar - zagrli me Odsjeci kurčinu Metni je u novinu Dodaj cvijeće Obraduj voljenu 1986 (povratak na vrh) Nas su često viđali zajedno, u paru, odjevene isto, ujedinjene Nekad su htjeli, a nikad nisu dobili niti ijedno sjećanje na njihove face Bili smo mrski prepotentni puni nacionalnog ponosa, zadovoljni Danima smo zurili i čekali Danima smo pričali o svemu Danima se nismo rastajali A danima se nije pojavio nitko da nas poveže 1988 (povratak na vrh) Naučili smo zaboravljati tako lahko kao nikad do sad, kao nikad do sad A ti povedi me u polje i likvidiraj jednim hicem Ne dozvoli da zaboravim, ubij me i nikad, nikad ne dozvoli da zaboravim da je ON BOG da je VOLJA MOĆ da je JEDAN da je SILA da je VOLJA BOGOMOLJA da ga želim da ga hoću da mu dajem sve što mogu da je zemlja NAŠA MOĆNA da je ljubav naša za Njega vječna 1988 (povratak na vrh) Ujutro kad krenem starom cestom ja želim da vidim samo tebe moj Bože Tad teško je ne misliti o prošlosti o nama o našoj prvobitnoj želji Ujutro kad krenem poštedi me proleterske pjesme poštedi me šanse da vidim nebo pokriveno, plavim obojeno BIT ĆEMO UVIJEK ZAJEDNO BIT ĆEMO ZAJEDNO KAD NAS NABIJU KAD NAS SABIJU, KAD NAS PROLIJU KAD NAS NE BUDE (nestane) Tad, znam, pružit ćeš mi ljubav svu Tad, znam, pružit ćeš mi sve Ujutro kad krenem starom cestom ja želim da vidim samo tebe moj Bože Nema šanse da išta spriječi ostvarenje tvoje ideje ZBOGOM 1988 (povratak na vrh) Želim nešto reći o svom gospodaru On je meni sve On je uvijek bio onaj isti On je uvijek bio sve Ne laži svome gospodaru On je tebi sve On ti daje sve što trebaš On je (uvijek) bio sve Pruži ruku gospodaru Ti si njemu sve On te daje za slobodu Ti si njemu sve 1988 (povratak na vrh) Partija na vlasti misli na nas Partija na vlasti slavi danas PARTIJA NAŠA jedna je Partija na vlasti ima dušu Partija na vlasti ima um PARTIJA NAŠA vječna je A JA niti u najgora vremena nisam htio bježati Stajao sam, čekao želio sam, vjerovao Mislio sam Obraniti ću se jer nisam joj bio jedino dijete U U žutom U Plavom U U Crnom PARTIJA NAŠA 1988 (povratak na vrh) With evil faces Special forces They came to destroy us Strange race, evil race They had the sign The sign of crime Their leader Was a beauty She had the sign The sign of crime She was the leader Brutal treatment She died 45 She spoke: We are the race The white race Crowned race We have to die For our master For our strife For triumph First fight First ride First shot She died She was the queen Bad seed She was burnt At the stake It was a happy day In the life of the world That's the day WHEN I WAS BORN 1988 (povratak na vrh) ISPOD SJENE Narod ISPOD SJENE Pobjeda i briga ISPOD SJENE Ti i Ja Vjera i Gnjev i ZAKON 1988 (povratak na vrh) Mrzim te Tvoj brak, tvoj mrak tvoju gladnu čeljad Taj kraj, taj kraj taj bosanski kraj krah, krah, kraj (osjećam taj kraj) Ljudi, žene, ptice nisu kao prije Ti ljudi, žene, djeca, braća, braćo, vaš znak, vaš san vaš dan JEBO VAS VAŠ DAN 1988 (povratak na vrh) Već dugo Vas znam gospodine i nije mi lahko i nije mi žao Sjećam se, ponekad smo Vas, sjedeći na ramenima svojih očeva pratili kako se vozite u koloni crnih automobila U ono doba mitinga i vatrometa To su bila vremena Tad lahko sam mogao zaplakati I sad, kad je žestok derbi prožme me nešto i podsjetim se na ta vremena, kolektiv (nu) SCH (sveopću opijenost) pa kažem: NAPRIJED PLAVI VRAGA Nikad Vas nisam volio / nikad nisam imao ništa zajedničko sa vama Nikad mi niste bili brat i ZATO: Krepat će Hitler Krepat ću ja Krepat će Staljin Krepat ćeš ti Krepat će kučka Krepat će pas Krepat će Šaban ŠABAN DELMAS 1988 (povratak na vrh) Prostor oko nas sve je uži i mi postajemo sve bliži Polahko sam se okrenuo, izvadio spravu i... više te nije bilo 1988 (povratak na vrh) UJUTRU NAŠE VATRE GORJET ĆE JAČE DANAS ĆE NAŠA DJECA PJEVATI JAČE VEČERAS ĆE NAŠA MLADOST POKLONITI SEBI Phallus Dei JEDNOM ĆU ZNATI UGASITI TAJ PLAMEN DRUGI PUT MNOGO JASNIJU SLUŠAT ĆU TIŠINU ZADNJI PUT ĆE NAŠA MLADOST POKLONITI SEBI Phallus Dei 1987 (povratak na vrh) Ljeto kad prođe tužno je Ljeto kad prođe, ružno je Ljeto kad prođe Sarajevo tone Jer jesen nosi nove zakone Svakog dana lafo tačno u pet Vozom stiže novi kontigent Stižu đaci, studenti Ponekad stižu delikventi Sobom nose svoje navike Sobom nose svoje naslage Sobom nose dio svoga svijeta U obliku gomile šund kazeta Šnjiraju ih jataci i rođaci Bez kojih ne bi mogli opstati Svatko ima svoje razloge Zbog kojih će u gradu ostati Govoreći svoju uvodnu riječ Umalo nije svršila Govorila je one klasične fraze I to je dovodilo do ekstaze Dvorana njene riječi aplauzom prati Nema više smisla na nogama ostati Ustreptala od sreće legla je i reče: Ha'mo, raja, jebite me svi Vrijeđala je ljude svojim govorom Vrijeđala je ljude svojim izgledom Vrijeđala je ljude svojim pokretom Dakako, svojim glupim pogledom Ružna slika na ekranu Siva boja dominira Tvoje ružno lice na ekranu Svojom glupošću fascinira ref. Al' znamo, znamo, ZNAMO SVE Znamo vaše podle namjere Znamo, znamo, znamo sve Vratite se u svoje krajeve CATTLE BREEDING IS YOUR BUSINESS THAT'S THE BEST FOR BOTH SIDES 1985 (povratak na vrh) Nered već dugo proždire moje snove, nade Bacim li katkad pogled na grupice bezglavih U igri pravilima spasa PADNI - USTANI Netko reče da to je revolucija O Bože, to nije revolucija Kaos je to Kaos što nas odvaja (od ljutnje) Kao što nas vaspostavlja, tjera - u inat Strahu - u inat I sad mi se odista čini Da ćemo uskoro svi mi zajedno umrijeti Noseći ogroman kamen u utrobi Tako, tako rano Prije no što uspijemo Uznapredovati i dočekati Nastanak, postanak CIVILIZACIJE I pitat ćemo se (moguće) Zašto baš ja ispunih rođenjem svojim Rupu univerzumu Na pogan dan Poganog vremena, divljaštva Barbarstva našeg 1990 (povratak na vrh) Za jedan razoren san Za jedan treptaj oka (mog) Ja spreman sam učiniti (sve) najgore Tebi i tvojima I ti to znaš I držiš me na oku Onako grub, neotesan Ne shvaćaš detalj OK znam nisi me zaboravio vidim gubim te, mrziš me, kružiš oko mene guraš mi nož u leđa igrao bi se, radovao naravno, sam, ne ide A i JA nemam naviku igrati se ljudima igrati se igrama, igrati se parama igrati se ljudima igrama glavama i parama 1990 (povratak na vrh) I toga dana, kad smo se ponovo sreli, sve je bilo u najboljem redu, pazili smo se, voljeli, lutali (zajedno) dubinama u dušama našim. Onako ozbiljni, kad patili smo zbog malih ljubavi, onako neozbiljni, kad razmišljamo o sebi, o novom stanju, i tad, odjednom, došao je on Zagospodario našim dušama Posr'o se na naš život Zgadio nam naše more I otiš'o Ostali smo onako uvrijeđeni, popišani, bez nade u bolji život. 1990 (povratak na vrh) Sakupit ću jaliju Stvorit ćemo partiju Stvorit ćemo armiju Ukinut anarhiju Stavit ćemo ogradu Zavest ćemo opsadu Saveznike naći ćemo Protivnike razbit ćemo Ratno stanje uvest ćemo Strah i teror sprovest ćemo Pravit ćemo racije Sve za dobro nacije Vihorit će se zastave naše Pjevat će se pjesme naše Slavit će se pobjeda Gorjeti će do neba 1990 (povratak na vrh) U stvari nikad te nisam volio, moja draga, (nisam te osjećao) ne poznajem taj osjećaj. I neka. Ponekad samo mislio sam kako bi možda bilo glupo nemati te, izgubiti te, razbiti to (zaboraviti sve). Pa ako već prihvatim život, ja tad ne mogu (i neću) razbiti niti ijednu iluziju (tvoju) o nama ljudima, niti je zamijeniti ikojim sitnim zaboravom, (naučili smo zaboravljati tako lahko) ikojom mišjom iluzijom (o novcu). Ja to ne mogu, jer ja to neću, jer ja te cijenim, jer jako cijenim svaki tvoj uzdah, drhtaj. Eh, kako to izgleda daleko, nepoznato, nesuvislo, nemoguće u ova (okrutna) vremena slonova i mravljih emocija. Ružno je što sam te vidio, što si mi pokazala, na znanje dala, što si me upoznala sa svim tim niskim stvarima. Jer svijet me nikad, nikad ne bi uzeo pod svoje, niti bi me uvrijedio ijednim svojim pitanjem o materijalnom. Ja, eto, i dalje ležim u svom (mrtvačkom) sanduku. Do mene jasno dopiru nestvarni glasovi djece iz susjedstva, onih malih kurčevih glavica, nekih novih malih mrtvaca (neko bi rekao: neki novi klinci). I to me boli K. - Ja sam ista stara faca. Znam, život ljude čini sebičnim, agresivnim. Ja nit' ga mrzim, nit' mu se radujem, niti bih da me obuzme, da izgubim glavu. Jok. 1990 (povratak na vrh) Lijepo ti je - znam Tvoj život je drugačiji Ne znaš šta će se desiti Mi znamo. Bili smo u vodi Voda je hladna Bili smo u vatri Vatra je vruća Neugodno je Tko zna tko će preživjeti. Ipak kažem ti Voda je hladna Vatra je vruća Teško je Još smo u njoj No, polahko već izlazimo Vrijeme je da ih drugi probaju. Platili smo za svoje grijehe Zaboravljajuć' tko smo i S kim smo 1993 (povratak na vrh) Ja sam u tebi Tvoj grijeh Tvoja sam ruka i tvoj mozak Tvoj sam grijeh Podigni ruku Pokaži put Ja krenut ću putem kojeg odrediš Ne plašim te se Jer ti si grješnik I ja sam taj grijeh Gorjet ćeš Podigni ruku Gorjet ćeš Podigni ruku Slijedit ću te Jer ti si moj Ne boj se Dovoljno je, znaš, dati jedan znak I bit ću mrtav. Imaš moć zbog toga te vole Imaš novac zbog toga ti podilaze Evo i ja Poslušat ću Učinit ću sve Ako mi kažeš Gdje moja draga leži 1994 (povratak na vrh) Pogledajte je Je li ona lutka Oh, kako je samo puna sebe. Ona živi tu sa nama je li slobodna Slobodna da izabere svoj način života. Je li glupa je li puna sebe Može li ikad izaći Iz sebe Vidjeti sebe Iza sebe. O kako je samouvjerena Dok defilira, pozira sama il' u grupi. Kaže da voli slušat "Bolero" Dok se tuca FRUSTRACIJA Ima zdravo okruglo lice Raspuštenu kosu Kao i druge prije nje misli da nije Iskorištena, upotrijebljena, I da prva je na svijetu * * * * * Tisućama godina Svemirom slobodno krstare otureni komadi nebeskih tijela I samo ponekad, rijetko Oni udaraju u tijela u poretku. 1994 (povratak na vrh) Da li patiš Nemoj Uzmi moju ruku Uzmi moje riječi Riječi utjehe Opusti se Bit ću tu uz tebe, Kao i svako drugo božje biće Trebaš pomoć U svijetu ovom okrutnom, nesavršenom. Kao i mi. Sjeti se samo kad bili smo djeca 5-35 (55-85) Kad mišljasmo da sve znamo. Kad bijasmo uvjereni da najbolje činimo Zemlji i ljudima O, mi mali gadovi Samo smo im uzvratili (ono) uloženo (u nas) I doista bijasmo kopilani Kad prezirasmo stvoritelja, Njegov red A On bješe milostiv Dozvoli nam živjeti i misliti Nadajući se, znajući da shvatit ćemo jednom Kako štetni smo bili 1994 (povratak na vrh) Naš neprijatelj bit će uništen Bit će uništen jer tako (jednostavno) mora biti Jer on to hoće tako Čak i prvog dana (to) bijaše jasno kad kročili smo na ovaj izvor Rekli su tada: - Mi sad idemo, idemo ovim putem jer želimo učiti, živjeti, živjeti sami, kao vuci i bit će tako sve do trenutka kad ćemo se vratiti dovoljno jaki da vas pokorimo il' u prah pretvorimo Od vaših mrtvih tijela sagradit ćemo biljeg (za opomenu) oko kojeg igrat ćemo dugo, pobjedničku igru, Ples vampira I tad cijeli ovaj izvor bit će naš a vaš izbrisan svaki trag (12 godina kasnije:) - Jesu li se vratili? - Ne. Put ih je odveo mrak ih je zaveo duboko u šumu I samo ponekad viđeni su kako se motaju oko nekih stabala sa crvenim bobicama, tobolaca punih strijela. Shit! * * * * * Ah, da ne zaboravim Postojao je tada unutar našeg kruga neki prividan sukob ideja i znam da su neki od nas doista nasjeli na tu priču prema kojoj sve ovisi o tzv. prvom koraku tj. o izboru puta. 1994 (povratak na vrh) Ne - osjećaj Ne osjećam strujanje drevnih sokova žilama spoljašnjim činim sve da mislim o radijaciji, antitijelima plazmom plutajućim. Zvuk, taj zvuk, tih, udaljen, a ipak nesnosan Svjetlo Polu - svjetlo - polu - tama Zvuk, svjetlo, prostor, zatvaraju se, sklapaju mi oči Ne, hoću gledati, nastojim gledati, gledam, nazirem oblike Neki me uzmu, nose me, nose dugo, daleko, oni ti žalosni mutanti Ljuljaju me Spavam Jutro, plavo, sivo Noć, dan Opet zvuk, jeziv Pamtim ga Kamo da idem. Nikamo. Svugdje je isto nakon velikog rata. 1993 (povratak na vrh) |